Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2569/06 (O. R.)

Odluka donesena 18. 12. 2008.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2569/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 12. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2569/06, rješavajući apelaciju Obrena Radića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Obrena Radića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Bijeljini broj Mal-181/84, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Obren Radić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ugljevika, podnio je 29. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Mal-181/04. Osnovni sud je, 13. novembra 2008. godine, Ustavnom sudu dostavio predmetni spis na uvid.

2. Apelant je u svojstvu tužitelja 23. januara 2004. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv R.T. i R.T. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naplate potraživanja-povrata duga u iznosu od 2500,00 KM. Apelant je istovremeno zatražio donošenje privremene mjere obezbjeđenja na konkretnim nekretninama tuženih.

3. Predmet je registriran u Osnovnom sudu pod brojem Mal-181/04. Iz dokaza dostavljenog spisa proizlazi da je u konkretnom predmetu od podnošenja tužbe proteklo više od godinu dana (jedna godina, dva mjeseca i 25 dana) a da sud nije poduzeo nikakve aktivnosti.

4. Nakon toga apelant je podneskom od 18. aprila 2005. godine obavjestio sud da će u vremenskom periodu od 1. maja 2005. godine do 1. maja 2006. godine boraviti u SAD, te je predložio da se u tom periodu ne zakazuje pripremno ročište.

5. Osnovni sud je u smislu člana 70. i 71. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZPP) 13. jula 2005. godine dostavio tuženim tužbu sa prilozima na odgovor, a apelantu poziv na plaćanje takse na tužbu. Tuženi su 29. jula 2005. godine dostavili svoje izjašnjenje i traženu punomoć, dok se poziv na ime apelanta za plaćanje sudske takse vratio, sa napomenom dostavljača da se apelant nalazi u inozemstvu.

6. Apelant je po svom povratku 6. jula 2006. godine Osnovnom sudu dostavio pismenu urgenciju za preduzimanje radnji koje su zakonom propisane naglašavajući datum podnošenja tužbe. Sud je 10. jula 2006. godine apelantu na izjašnjenje dostavio podnesak tuženih od 29. jula 2005. godine.

7. Po dobijanju izjašnjenja apelanta od 19. jula 2006. godine (u kojem je apelant obavijestio sud da će ponovo biti odsutan u periodu od 21. jula 2006. godine do 31. jula 2006. godine), Osnovni sud je prvo pripremno ročište zakazao za 17. januar 2007. godine, kojem je prisustvovao apelant, dok tuženi, niti njihov punomoćnik, nisu pristupili ročištu niti su dostavili saglasnost Ministarstva Republike Srpske da ih zastupa advokat Z.N. kojeg su opunomoćili.

8. Sud je zakazao slijedeće pripremno ročište za 20. februar 2007. godine koje je i održano na prijedlog apelanta, a u odsutnosti tuženih koji su bili uredno obaviješteni.

9. Glavna rasprava je zakazana na dan 14. mart 2007. godine kojoj je pristupio apelant, ali je ista odložena i zakazana za 17. april 2007. godine. Navedena rasprava je odložena, zbog nemogućnosti izvođenja dokaza čije je izvođenje propisano čl. 112. stav 1. tačka 1. ZPP. O odlaganju glavne rasprave podneskom zaduženog sudije od 14. marta 2007. godine obavješten je predsjednik Osnovnog suda.

10. Nakon što je 17. aprila 2007. godine održana glavna rasprava, 2. maja 2007. godine, Sud je donio rješenje broj Mal-181/04, kojim je odbio prijedlog apelanta za određivanje mjere obezbjeđenja.

11. Osnovni sud je 17. maja 2007. godine donio Presudu broj Mal-181/04 kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelanta.

12. Kako su tuženi 4. juna 2007. godine podnijeli žalbu protiv navedene presude Osnovnog suda, spis je 27. jula 2007. godine dostavljen Okružnom sudu u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), na nadležnost. Odluku po žalbi Okružni sud još nije donio.

13. Apelant se u podnesenoj apelaciji žali da mu je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Povredu vidi u neprimjerenoj dužini postupka, jer nije bilo zakazano ni pripremno ročište a komoli donesena prvostepena odluka, niti je donesena privremena mjera. Apelant je zatražio da Ustavni sud obaveže nadležan sud na postupanje u cilju donošenja odluka, te zbog kršenja njegovog prava obaveže Republiku Srpsku na isplatu 450,00 KM na ime nematerijalne štete. Svi apelantovi navodi su se odnosili isljučivo na postupak pred Osnovnim sudom, a od podnošenja apelacije više nije dostavljao obavještenja Ustavnom sudu o daljnjem razvoju postupka.

14. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je osporio navode iz apelacije koje se odnose na povredu prava apelanta, izloživši detaljno hronologiju rješavanja konkretnog predmeta, navodeći da je apelant 18. aprila 2005. godine sudu dostavio obavještenje da će u periodu od 1. maja 2005. godine do 1. maja 2006. godine boraviti u SAD. Sud je naveo da je prvostepena odluka donesena 17. maja 2007. godine, a da se spis po žalbi tuženih nalazi na rješavanju kod Okružnog suda.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.

17. Prema konzistetnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svijetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

18. U vezi sa navodima apelanta o tome da postupak po njegovoj tužbi traje nerazumno dugo pred Osnovnim sudom, Ustavni sud je utvrdio da se postupak vodio prema Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i 85/03, u daljnjem tekstu: ZPP). U konkretnom slučaju prvostepeni postupak, čija je dužina predmet ocjene Ustavnog suda, trajao je tri godine jedan mjesec i deset dana. Ovaj postupak nije bio složen što proizilazi i iz činjenice da je presuda donesena u vrlo kratkom roku nakon što je Osnovni sud održao glavnu raspravu, a nije imao poseban značaj za apelanta budući da se postupak odnosio na vraćanje duga. Takav postupak ni po relevantnim zakonskim odredbama nije hitan. Iako je Ustavni sud utvrdio da Osnovni sud, naročito od dana prijema tužbenog zahtjeva pa do odlaganja postupanja suda po zahtjevu apelanta, nije u cijelosti postupao u rokovima propisanim ZPP-u, Ustavni sud smatra da se značajan dio dužine postupka može pripisati ponašanju apelanta koji je u dva navrata tražio od Osnovnog suda da ne zakazuje pripremno ročište. Imajući u vidu navedenu analizu svakog od kriterija na osnovu kojih se cijeni razumnost trajanja postupka, Ustavni zaključuje da činjenice u odnosu na koje je podnesena apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko činjenice u odnosu na koje je podnesena apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje je apelant naveo tako da je ispitivanje merituma nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2569/06 (O. R.) | Sudska praksa | Aktio