Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1879/07 (N. H., B. B. i D. J.)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o upravnom postupku · čl. 246
- Uredba o dopuni uredbe o reviziji prethodno izvršene vlasničke transformacije
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Uredba o reviziji prethodno izvršene vlasničke transformacije
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1879/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1879/07, rješavajući apelaciju Nusreta Hadžiibriševića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nusreta Hadžiibriševića, Bore Brestovca i Drage Jurića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj U.452/05 od 7. maja 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nusret Hadžiibrišević, Boro Brestovac i Drago Jurić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, podnijeli su 22. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U.452/05 od 7. maja 2007. godine.
2. U postupku obnove revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije u dijelu trajnih uloga kod «Resod-guming» d.d. Tuzla, «Auditor» d.o.o. za računovodstveno-finansijsku reviziju iz Tuzle donijelo je rješenje, broj UP-I-02-67-AU/02 od 12. decembra 2002. godine kojim je ostavljeno na snazi rješenje Preduzeća za reviziju, računovodstvo i finansijski konsalting «Rekcon» d.o.o. Sarajevo, broj UP-I-02-135-RC/98 od 18. februara 2000. godine kojim je utvrđena knjigovodstvena vrijednost i vlasnička struktura kapitala «Resod-guming» d.d. Tuzla. U obrazloženju rješenja je navedeno da je zaključkom Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 03-19-7759-1/01 od 21. marta 2002. godine, po službenoj dužnosti dozvoljena obnova postupka revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije u dijelu trajnih uloga, a koji postupak je okončan pravosnažnom presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne Hercegovine, broj U-
1254/00 od 28. septembra 2000. godine. Dalje je navedeno da u obnovljenom postupku nisu utvrđene pravne manjkavosti niti su utvrđene nove činjenice koje bi uticala na strukturu i visinu kapitala utvrđenu u prethodnom postupku revizije
3. Rješavajući po žalbi Sindikalne podružnice «Resod-guming» d.d. Tuzla izjavljenoj protiv rješenja revizorske kuće «Auditor» d.o.o., broj UP-I-02-67-AU/02 od 12. decembra 2002. godine, Ministarstvo je donijelo rješenje, broj 03-19-7759-1/01-veza od 28. februara 2005. godine, kojim je poništilo pobijano rješenje u dijelu trajni ulog, zbog nenadležnosti organa za rješavanje u postupku obnove upravnog postupka. U obrazloženju je konstatirano da je Uredbom o reviziji prethodno izvršene vlasničke transformacije («Službene novine Federacije BiH», br. 1/98 i 16/99), kao posebnim propisom u predmetnoj oblasti, isključivo dana nadležnost preduzećima registriranim sukladno zakonu kao i Zavodu za računovodstvo i reviziju Federacije BiH, da vrše postupak revizije. Međutim prema Zakonu o upravnom postupku drugostepeni organ donosi rješenje kojim se odlučuje o glavnoj stvari koja je predmet obnove postupka jer se radi o organu koji je donio rješenje kojim je postupak okončan, ali mu prvostepeni organ dostavlja zapisnik, dokumentaciju i materijal koji je prvostepeni organ-revizor izvršio potrebne radnje u obnovljenom postupku.
4. Nezadovoljni navedenim rješenjem Ministarstva, broj 03-19-7759-1/01-veza od 28. februara 2005. godine «Resod-guming» d.d. Tuzla i apelanti su protiv istog tužbom pokrenuli upravni spor. Kantonalni sud je presudom, broj U.452/05 od 7. maja 2007. godine odbio tužbu «Resod-guming» d.d. Tuzla i apelanta kao neosnovanu. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo, da je prema odredbama člana 246. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 2/98 i 48/99) propisano da će se postupak okončan rješenjem protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku, pored ostalog obnoviti ako se sazna za nove činjenice, ili se utvrdi ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi sa već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku. Sud je dalje citirao odredbu člana 254. stav 1. navedenog zakona kojom je propisano, da ako se obnova pokreće po službenoj dužnosti, nadležni organ će donijeti zaključak kojim se obnova dozvoljava, ako predhodno utvrdi da su za obnovu ispunjeni zakonski uslovi, kao i odredbu člana 252. stav 2. ZUP kojim je propisano da o prijedlogu za obnovu postupka rješava onaj organ koji je donio rješenje kojim je postupak okončan. Sud je na kraju zaključio, da je Ministarstvo postupilo u skladu sa navedenim zakonskim odredbama kada je poništilo rješenje revizorske kuće «Auditor» d.o.o. jer ista nije bila nadležna da donese takvo rješenje.
5. Protiv presude Kantonalnog suda, broj U.452/05 od 7. maja 2007. godine, «Resod-guming» d.d. Tuzla i apelanti su podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (koji je prema informaciji Kantonalnog suda zajedno sa spisom dostavljen na rješavanje Vrhovnom sudu 13. juna 2007. godine).
6. Iz navoda apelacije i dostavljene dokumentacije može se zaključiti da apelanti smatraju da je pobijanom odlukom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti traže od Ustavnog suda da svojom odlukom stavi van snage osporavanu presudu Kantonalnog suda i rješenja Ministarstva, broj 03-19-7759-1/01-veza od 28. februara 2005. godine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Apelanti izričito osporavaju presudu Kantonalnog suda, broj U.452/05 od 7. maja 2007. godine, kojom je odbijena njihova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva, broj 03-19-
7759-1/01-veza od 28. februara 2005. godine kojim je poništeno rješenje revizorske kuće «Auditor» d.o.o., broj UP-I-02-67-AU/02 od 12. decembra 2002. godine u dijelu trajni ulog, zbog nenadležnosti organa za rješavanje u postupku obnove upravnog postupka, koji je okončan rješenjem drugostepenog organa. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
9. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo na pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.) Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.
10. Ustavni sud smatra da se u postupku koji se odnosi na utvrđivanje nadležnosti organa uprave za rješavanje u konkretnom predmetu ne utvrđuju građanska prava i obaveze apelanata. Navedeni stav, Ustavni sud temelji na činjenici da se u navedenom postupku koji je predmet apelacije isključivo odlučivalo o nenadležnosti organa koji je donio odluku u postupku obnove upravnog postupka, što predstavlja procesno pitanje, pa stoga ishod takve procedure ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza iz čega proizilazi da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Apelanti također smatraju da je pobijanom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno njihovo pravo na imovinu, te da je u tom smislu povrijeđen član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelanti pobijaju odluku donesenu u postupku u kojem su nadležni organi i sud odlučivali o nenadležnosti organa koji je donio odluku u postupku obnove upravnog postupka. Naprijed navedeno dalje ukazuje da se predmetni postupak, u kom se dakle isključivo odlučivalo o procesnim pitanima, nije odnosio na apelantova imovinska prava, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić