Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2499/07 (M. K.)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2499/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici koja je održana 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2499/07, rješavajući apelaciju Milomira Kovačevića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Milomira Kovačevića koja je podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-000 921 od 8. juna 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-06-
000 113 od 10. aprila 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-I-515/03 od 25. aprila 2005. godine zbog toga što je protekao rok da se podnese apelacija.
OBRAZLOŽENJE
1. Milomir Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, podnio je 5. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 921 od 8. juna 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-06-000 113 od 10. aprila 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-I-515/03 od 25. aprila 2005. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-I-515/03 od 25. aprila 2005. godine razveden je brak između apelanta i Snježane Kovačević, njegove bivše supruge (u daljnjem tekstu: tužiteljka), zajednička maloljetna djeca povjerena su na čuvanje i vaspitanje apelantu, a tužiteljka je obavezna da na ime mjesečnog izdržavanja maloljetne djece plaća iznos od 100,00 KM za svako dijete, odnosno ukupno 400,00 KM mjesečno, počevši od dana presuđenja. Istom presudom je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka, te da tužiteljka uzima svoje djevojačko prezime Petrić.
3. Okružni sud je Presudom broj 011-0-Gž-06-000 113 od 10. aprila 2006. godine djelomično uvažio apelantovu žalbu i prvostepena presuda je ukinuta u dijelu kojim je odlučeno o tužiteljkinom prezimenu, te je tužba u tom dijelu odbačena. U preostalom dijelu žalba je odbijena i prvostepena presuda je potvrđena. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
4. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 921 od 8. juna 2007. godine odbacio reviziju kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237 stav 1 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 47/05; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranke mogu da izjave reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Kako je u konkretnom slučaju otpravak drugostepene presude dostavljen apelantu 10. maja 2006. godine, a revizija predata sudu 13. jula 2006. godine, proizilazi da je revizija neblagovremena.
5. Odlučujući o apelantovom prigovoru, Osnovni sud je Rješenjem broj P-I-515/03 od 17. avgusta 2007. godine odbacio kao nedozvoljen apelantov prigovor, navodeći da je on nedozvoljen i suprotan odredbama ZPP.
6. Apelant smatra da mu je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo na privatni i porodični život iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3m) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4) Protekao je rok za podnošenje apelacije.
8. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana koji je propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 921 od 8. juna 2007. godine odbacio kao neblagovremenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 113 od 10. aprila 2006. godine. S obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelantovom slučaju revizija nedjelotvoran pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 113 od 10. aprila 2006. godine.
10. S obzirom na to da je apelantu 10. maja 2006. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 113 od 10. aprila 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. septembra 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije koji je predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kad je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić