Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2795/08 (D. B.)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2795/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici koja je održana 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2795/08, rješavajući apelaciju Duška Bogdanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Duška Bogdanovićakoja je podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-GŽ-07-000375 od 16. aprila 2008. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Duško Bogdanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 16. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-GŽ-07-000375 od 16. aprila 2008. godine.
2. Presudom Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj P-2570/01 od 28. februara 2005. godine obavezan je apelant kao tuženi-protivtužilac da Dževadu Šabiću (u daljnjem tekstu: tužilac-protivtuženi) na ime naknade izvršenih radova na sanaciji i adaptaciji stana u ulici Avde Smajlovića broj 3D/IX u Sarajevu isplati iznos od 18.052,60 KM, sa pripadajućim kamatama obračunatim prema članu 1 Zakona o visini stope zatezne kamate, počevši od 13. novembra 2001. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.091,75 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Stavom II izreke predmetne presude odbijen je tužiočev-protivtužiočev dio tužbenog zahtjeva na ime naknade izvršenih radova na sanaciji i adaptaciji stana u iznosu od 11.752,00 KM. Stavom III izreke presude primljeno je na znanje povlačenje tužbe za iznos od 6.134,32 KM. Stavom IV izreke presude odbijen je u cijelosti apelantov protivtužbeni zahtjev da sud obaveže tužioca da mu naknadi troškove u iznosu od 24.500,00 KM na ime neovlašćenog korišćenja stana u periodu do 2001. godine kada je apelant plaćao zakup stana uz naknadu troškova postupka. U presudi Opštinskog suda vrijednost spora označena je u visini od 29.804,60 KM.
3. Rješenjem Opštinskog suda broj P-2570/01 od 28. novembra 2006. godine izvršena je ispravka obrazloženja presude isti broj od 28. februara 2005. godine u dijelu koji se odnosi na iznos dosuđenih troškova tužiocu-protivtuženom, na način koji je pobliže naveden u izreci predmetnog rješenja.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-GŽ-07-000375 od 16. aprila 2008. godine tužiočeva-protivtužiočeva žalba je uvažena i prvostepena presuda od 28. februara 2005. godine i prvostepeno rješenje od 28. novembra 2006. godine preinačeni su tako što je apelant obavezan da isplati tužiocu-protivtuženom, na ime naknade izvršenih radova na sanaciji i adaptaciji predmetnog stana iznos od 27.098,60 KM, te je obavezan da naknadi tužiocu-protivtuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 1.908,17 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u preostalom dijelu je potvrđena.
5. Apelant se žali da mu je odlukom koja je osporena povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) Apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mogući prema zakonu.
7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana koji je propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj 009-0-
GŽ-07-000375 od 16. aprila 2008. godine, s obzirom na to da vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude iznosi 29.804,60 KM, mogao, shodno odredbama člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), da izjavi reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Shodno praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kad su ispunjeni uslovi dopustivosti koji su predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji je apelant dužan da iscrpi prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla da bude predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mogući prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić