Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2825/08 (R. M.)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2825/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine,, u predmetu broj AP 2825/08, rješavajući apelaciju Riste Markočevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Riste Markočevića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-07-000 283 od 4. juna 2008. godine, Presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-546/04 od 14. decembra 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Tesliću, broj P-85/02 od 19. decembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Risto Markočević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, koga zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 12. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 283 od 4. juna 2008. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-546/04 od 14. decembra 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-85/02 od 19. decembra 2003. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P-85/02 od 19. decembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-546/04 od 14. decembra 2005. godine, odbijen je tužebeni zahtjev apelanta podnesen protiv DI «Borja» A.D. iz Teslića (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Dževada Tabakovića (u daljnjem testu: drugotuženi) i Republičkog javnog pravobranilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: trećetuženi) kojim je tražio da se poništi sudsko poravnanje zaključeno između tuženih u predmetu Osnovnog suda, broj 249/99 od 7. decembra 1999. godine kao nezakonito. Prvostepenom presudom je obavezan apelant da drugotuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu do 1.105,50 KM. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 283 od 4. juna 2008. godine, odbacio reviziju apelanta kao nedozvoljenu, sa obrazloženjem da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Budući da je u konkretnom slučaju apelant na pripremnom ročištu održanom 17. oktobra 2003. godine vrijednost spora označio iznosom od 6.741,00 KM, slijedi da u predmetnom slučaju, s obzirom na imovinski cenzus iz naprijed navedene zakonske odredbe, revizija nije dozvoljena. Također je zaključeno da, po ocjenu Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3. člana 237. Zakona o parničnom postupku jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova podrazumijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 283 od 4. juna 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj Gž-546/04 od 14. decembra 2005. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Gž-546/04 od 14. decembra 2005. godine.
8. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, broj Gž-546/04 od 14. decembra 2005. godine. S obzirom da je Vrhovni sud rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 283 od 4. juna 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta protiv predmetne presude, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant presudu Okružnog suda, broj Gž-546/04 od 14. decembra 2005. godine, primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. septembra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić