Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2918/08 (B. M. i dr.,)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2918/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te suci Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. prosinca 2008. godine, u predmetu broj AP 2918/08, rješavajući apelaciju Bosiljka Mišića i dr., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 15. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Bosiljka Mišića, Fatime Čolaković, Šeće Batlak, Marka Bošnjaka, Marka Čihorića, Vojimira Vilenice, Vladka Pušića, Mileta Marijanovića, Filke Rotim, Janje Zovko, Frane Markovića, Ljube Pervana, Blage Marijanovića, Luke Smiljanića, Dane Zovko, Mate Bukovca, Tome Biokšića, Jure Škegre, Slavka Kordića, Branka Petkovića, Šćepe Biokšića, Kate Markotić, Janje Oputrić, Fate Marić, Mile Biokšić, Mileta Lovrića, Saliha Prolića i Ive Dragoje, podnesene protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 001714 08 U od 25. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001698 08 U od 24. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001695 08 U od 24. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001781 08 U od 25. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001741 08 U od 25. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001756 08 U od 25. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001817 08 U od 25. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001735 08 U od 25. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001674 08 U od 24. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001709 08 U od 2. rujna 2008. godine, 07 0 U 001691 08 U od 2. rujna 2008. godine, 07 0 U 001685 08 U od 2. rujna 2008. godine, 07 0 U 001730 08 U od 2. rujna 2008. godine, 07 0 U 001726 08 U od 2. rujna 2008. godine, 07 0 U 001766 08 U od 2. listopada 2008. godine, 07 0 U 001713 08 U od 8. listopada 2008. godine, 07 0 U 001706 08 U od 6. listopada 2008. godine, 07 0 U 001669 08 U od 3. listopada 2008. godine, 07 0 U 001751 08 U od 2. listopada 2008. godine, 07 0 U 001689 08 U od 6. listopada 2008. godine, 07 0 U 001680 08 U od 3. listopada 2008. godine, 07 0 U 001803 08 U od 2. listopada 2008. godine, 07 0 U 001749 08 U od 2. listopada 2008. godine, 07 0 U 001675 08 U od 8. listopada 2008. godine, 07 0 U 001776 08 U od 2. listopada 2008. godine, 07 0 U 001787 08 U od 2. listopada 2008. godine, 07 0 U 001759 08 U od 2. listopada 2008. godine i 07 0 U 001746 08 U od 2. listopada 2008. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Bosiljko Mišić i dr., (ukupno 28 osoba navedenih u izreci ove odluke; u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Častimir Mandarić, odvjetnik iz Mostara, podnijeli su 23, 24. i 27. listopada 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 07 0 U 001714 08 U od 25. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001698 08 U od 24. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001695 08 U od 24. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001781 08 U od 25. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001741 08 U od 25. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001756 08 U od 25. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001817 08 U od 25. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001735 08 U od 25. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001674 08 U od 24. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001709 08 U od 2. rujna 2008. godine, 07 0 U 001691 08 U od 2. rujna 2008. godine, 07 0 U 001685 08 U od 2. rujna 2008. godine, 07 0 U 001730 08 U od 2. rujna 2008. godine, 07 0 U 001726 08 U od 2. rujna 2008. godine, 07 0 U 001766 08 U od 2. listopada 2008. godine, 07 0 U 001713 08 U od 8. listopada 2008. godine, 07 0 U 001706 08 U od 6. listopada 2008. godine, 07 0 U 001669 08 U od 3. listopada 2008. godine, 07 0 U 001751 08 U od 2. listopada 2008. godine, 07 0 U 001689 08 U od 6. listopada 2008. godine, 07 0 U 001680 08 U od 3. listopada 2008. godine, 07 0 U 001803 08 U od 2. listopada 2008. godine, 07 0 U 001749 08 U od 2. listopada 2008. godine, 07 0 U 001675 08 U od 8. listopada 2008. godine, 07 0 U 001776 08 U od 2. listopada 2008. godine, 07 0 U 001787 08 U od 2. listopada 2008. godine, 07 0 U 001759 08 U od 2. listopada 2008. godine i 07 0 U 001746 08 U od 2. listopada 2008. godine.
2. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenjem privremene mjere kojom bi Ustavni sud, obzirom na veliki broj predmeta sa istom činjeničnom i pravnom osnovom koji se vode pred Kantonalnim sudom i Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), zaustavio donošenje odluka Kantonalnog suda i Vrhovnog suda do donošenja odluke povodom ovih apelacija.
3. Obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove mjerodavnosti, a koje se odnose na istu činjeničnu i pravnu osnovu, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2918/08, AP 2921/08, AP 2922/08, AP 2923/08, AP 2924/08, AP 2925/08, AP 2928/08, AP 2929/08, AP 2935/08, AP 2986/08, AP 2988/08, AP 2989/08, AP 2990/08, AP 2991/08, AP 3370/08, AP 3371/08, AP 3372/08, AP 3373/08, AP 3374/08, AP 3375/08, AP 3376/08, AP 3377/08, AP 3378/08, AP 3379/08, AP 3380/08, AP 3439/08, AP 3440/08 i AP 3441/08 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2918/08.
4. Svi apelanti navode da su u razdoblju od 5. veljače do 16. kolovoza 2007. godine podnijeli zahtjeve Kantonalnoj administrativnoj službi HNK Mostar (u daljnjem tekstu: Služba), tražeći izdavanje novih rješenja o mirovini kojim bi se utvrdila nova osnovica mirovine na temelju usklađivanja mirovine priznate rješenjima donesenim prije rata sa rastom plaća u Federaciji Bosne i Hercegovine, te isplatu razlike mirovine od donošenja tog rješenja do podnošenja zahtjeva. Obzirom na to da Služba nije reagirala na njihove zahtjeve, apelanti su podnijeli priziv Federalnom zavodu za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Zavod) zbog «šutnje uprave», a nakon šutnje Zavoda obratili su se inspekciji Ministarstva pravde FBiH, te na kraju tužbama u Kantonalnom sudu pokrenuli upravne sporove.
5. Rješenjima Kantonalnog suda, koje apelanti pobijaju u apelacijama, odbačene su njihove tužbe zbog «šutnje uprave» i odbijeni zahtjevi za naknadom troškova postupka i zahtjevi za oslobađanjem od plaćanja sudske takse. U obrazloženju pobijanih rješenja je navedeno da apelanti nisu ispunili uvjete za pokretanjem i vođenjem upravnoga spora, u smislu odredaba čl. 9. i 10. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS), jer je prvostupanjsko tijelo odlučilo o zahtjevu apelanata prije podnošenja njihove tužbe sudu, te da apelanti nisu postupili prema pravnoj pouci iz zaključaka, da u roku od 15 dana nakon prijema izjave prizive drugostupanjskome tijelu. Tim zaključcima su zahtjevi apelanata odbačeni budući da je Služba već pravomoćno odlučila o pravu apelanata na mirovinu. Iz dostavnica o uručenju zaključaka (za dio predmeta iz apelacije), odnosno iz obrazloženja rješenja Kantonalnog suda, proizlazi da su apelanti osobno zaprimili zaključke prvostupanjskoga tijela u razdoblju od 30. listopada 2007. godine do 20. ožujka 2008. godine, a tužbe kojima su pokrenuli upravni spor su podnesene 28, 29. i 30. svibnja, te 4. lipnja 2008. godine. Zahtjeve apelanata za naknadom troškova postupka sud je odbio u smislu odredaba članka 386. Zakona o parničnome postupku, a koji se analogno primjenjuje na temelju članka 55. ZUS-a, zbog toga što nije bilo povoda za podnošenjem tužbe zbog «šutnje uprave». Zahtjeve apelanata za oslobađanjem plaćanja sudske takse zbog slabog imovnog stanja sud je odbio kao neutemeljene zbog toga što apelanti nisu potkrijepili svoje tvrdnje o slabom imovnom stanju kako je to propisano člankom 402. stavak 2. ZPP.
6. Apelanti su protiv pobijanih rješenja Kantonalnog suda podnijeli Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine zahtjev za izvanrednim preispitivanjem sudske odluke, o kojemu, prema stanju spisa, nije odlučeno.
7. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti navode da su za prvostupanjski zaključak saznali tek nakon prijema pobijanih rješenja Kantonalnog suda.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. st. 1. i 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) Apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku, kako u činjeničnome, tako i u pravnome pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovnom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak
1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
10. Imajući u vidu činjenično stanje navedeno u prethodnim točkama ove odluke, proizlazi da se rješenjima Kantonalnog suda, koje apelanti pobijaju, nije odlučivalo o meritumu spora, nego je tužba apelanata odbačena zbog nepostojanja uvjeta za pokretanjem i vođenjem upravnoga spora, sukladno relevantnim zakonskim propisima, obzirom na to da je prvostupanjsko tijelo odlučilo o zahtjevima apelanata prije podnošenja tužbi kojima su pokrenuli upravni spor. Ustavni sud konstatira da su u predmetnim postupcima apelanti propustili iskoristiti raspoloživi učinkoviti pravni lijek, odnosno da, sukladno pouci o pravnome lijeku koju su sadržavali zaključci Službe, izjave prizive drugostupanjskome tijelu, te, nakon toga, eventualno pokrenu upravni spor.
11. U konkretnome slučaju, apelanti su, sukladno odredbama Zakona o organizaciji mirovinskoga i invalidskoga osiguranja («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 32/01) imali mogućnost, u roku od 15 dana od dana prijema zaključaka Odjeljenja, izjaviti prizive Središnjoj administrativnoj službi mirovinskoga i invalidskoga osiguranja, što, prema stanju spisa, apelanti nisu učinili. Dakle, propustima da protiv prvostupanjskoga zaključka izjave priziv drugostupanjskome tijelu, te, nakon toga, ovisno o ishodu, eventualno pokrenu upravne sporove, apelanti su se lišili mogućnosti da dođu do konačnih odluka koje bi mogle biti predmetom apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. Prema tomu, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Obzirom na odluku o dopustivosti u ovome predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnove za razmatranje prijedloga apelanata za donošenjem privremene mjere.
14. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić