Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3289/06 («INA» DD Zagreb)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Postupak upisa u sudski registar
- Upis u sudski registar
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3289/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te suci Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. prosinca 2008. godine, u predmetu broj AP 3289/06, rješavajući apelaciju «INA» DD Zagreb, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «INA» DD Zagreb podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Pž-06-
000 234 od 25. rujna 2006. godine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «INA» DD Zagreb (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Irena Mojović, odvjetnica iz Banjaluke, podnijela je 8. prosinca 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Pž-06-000 234 od 25. rujna 2006. godine. Apelant je 20. prosinca 2006. godine dopunio apelaciju.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj U/I-
2748/91 od 25. srpnja 1995. godine odbačen je kao nedopušten apelantov zahtjev za brisanjem neutemeljenoga upisa organiziranja DP «Trgopetrol» sa p.o. Banjaluka. U obrazloženju rješenja je navedeno da je provjerom upisnika registra suda utvrđeno da je Rješenjem broj U/I-1801/92 od 26. svibnja 1992. godine DP «Trgopetrol» sa p.o. Banjaluka brisan iz sudskog registra, te da apelant nema pravnoga interesa da traži brisanje upisa privrednoga subjekta koji ne postoji.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj U/I-2748/91 od 25. srpnja 1995. godine odbačen je kao nedopušten apelantov priziv izjavljen protiv Rješenja Osnovnog suda udruženog rada Banjaluka broj U/I-2485/91 od 9. listopada 1991. godine, kojim je izvršen upis organiziranja DP «Trgopetrol» Banjaluka. U obrazloženju rješenja se navodi da je provjerom upisnika registra suda utvrđeno da je Rješenjem broj U/I-1801/92 od 26. svibnja 1992. godine DP «Trgopetrol» Banjaluka brisan iz sudskog registra, te da je pripajanjem prestao postojati, iz čega proizlazi da apelant nema interes za izjavom priziva jer se traži brisanje subjekta koji već ne postoji.
4. Apelant je protiv Rješenja Osnovnog suda broj U/I-2748/91 od 25. srpnja 1995. godine, kojim je odbačen kao nedopušten apelantov zahtjev za brisanjem neutemeljenoga upisa organiziranja DP «Trgopetrol» sa p.o. Banjaluka i Rješenja Osnovnog suda broj U/I-2748/91 od 25. srpnja 1995. godine, kojim je odbačen kao nedopušten apelantov priziv izjavljen protiv Rješenja Osnovnog suda udruženog rada Banjaluka broj U/I-2485/91 od 9. listopada 1991. godine, izjavio priziv Okružnom sudu.
5. Odlučujući o apelantovim prizivima, Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Pž-06-
000 234 od 25. rujna 2006. godine kojim je odbacio apelantove prizive kao nedopuštene. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prema stanju spisa vidljivo da su pobijana rješenja donesena sukladno članku 17. Zakona o upisu u sudski registar i da su ona pravomoćna zaključno sa 18. kolovozom 1995. godine. Sud je zaključio da su apelantovi prizivi izjavljeni protiv pravomoćnih rješenja, te ih je odbacio kao nedopuštene sukladno članku 65. stavak 1. točka a) Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 42/05).
6. Apelant smatra da su mu pobijanim rješenjem povrijeđena ustavna prava zaštićena člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. Apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.
8. Obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda kojim je odbačen njegov priziv izjavljen protiv rješenja Osnovnog suda kojima je odbačen kao nedopušten apelantov zahtjev za brisanjem neutemeljenoga upisa u sudski registar organiziranja DP «Trgopetrol» sa p.o. Banjaluka, odnosno, kojim je odbačen kao nedopušten apelantov priziv izjavljen protiv rješenja kojim je izvršen upis u sudski registar, povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje je zajamčeno člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi jesu li jamstva predviđena navedenim člankom uopće primjenjiva na apelantov slučaj.
9. U svezi s tim, Ustavni sud konstatira da članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije jamči svakome pravo na pravičan postupak pri određivanju građanskih prava i obveza. Ovo se pravo ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obveze. Pojam građanskih prava i obveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakome predmetu (vidi Europski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. srpnja 1971. godine, st. 71. i 94; i Kőnig protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 28. lipnja 1978. godine, stavak 88). Ključna stvar pri određivanju je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obveze (vidi Europski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. listopada 1989. godine, stavak 47).
10. Pobijana odluka, kao i odluke koje su joj prethodile, ne predstavlja odluku o meritumu apelantovog zahtjeva, već se tim odlukama isključivo odlučivalo o procesnim pitanjima. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnome postupku, prema apelantovom zahtjevu za brisanjem neutemeljenoga upisa u sudski registar, odnosno prema apelantovom prizivu izjavljenom protiv rješenja kojim je izvršen upis u sudski registar, nije odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obvezama, odnosno, da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obveze. Budući da jamstva iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije nisu primjenjiva na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Također, apelant se žali da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud primjećuje kako je rješenjima koja su prethodila pobijanom rješenju Okružnog suda odbačen apelantov zahtjev za brisanjem neutemeljenog upisa u sudski registar organiziranja DP «Trgopetrol» sa p.o. Banjaluka, odnosno da je odbačen apelantov priziv izjavljen protiv rješenja kojim je izvršen upis u sudski registar DP «Trgopetrol» sa p.o. Banjaluka. Pobijanim rješenjem sud je odbacio kao nedopustive apelantove prizive zbog toga što su oni podneseni protiv pravomoćnih rješenja. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnome postupku odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti apelantovog zahtjeva za brisanjem neutemeljenoga upisa, odnosno priziva protiv rješenja kojim je izvršen upis u sudski registar, a ne o apelantovim imovinskim pravima. Prema tomu, u predmetnome postupku se nije odlučivalo o apelantovoj imovini u smislu članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, iz čega proizlazi zaključak da je apelacija i u ovome dijelu, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Apelant dalje navodi da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Ustavni sud ističe da članak 13. Europske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da članak 13. Europske konvencije ne jamči pravo na učinkovit pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i neovisno o nekom od prava zajamčenih Europskom konvencijom. U konkretnome slučaju, apelantovi navodi o kršenju ovoga prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovome slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije u konkretnome postupku, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i apelantovi navodi o povredi članka 13. Europske konvencije, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić