Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2762/06 (A. R.)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 18e
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-2762/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2762/06, rješavajući apelaciju Anđe Radošević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Anđe Radošević, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U: 1354/05 od 3. avgusta 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Anđa Radošević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 4. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U: 1354/05 od 3. avgusta 2006. godine.
2. U ponovnom postupku, Zaključkom Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 23-04/IV-23-170/02 od 4. novembra 2004. godine, koji je potvrđen Rješenjem Ministarstva za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23-3766/04 od 23. decembra 2004. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za povrat u posjed stana, u ulici Josipa Slavenskog broj 12 (ranije ulica Mlade Bosne broj 5) u Sarajevu na kojem je apelantica imala stanarsko pravo, odnosno odbijena je žalba apelantice podnesena protiv zaključka Uprave. U obrazloženju prvostepenog zaključka i drugostepenog rješenja, upravni organi su naveli da je zahtjev apelantice za povrat predmetnog stana u posjed, podnesen 24. juna 2002. godine, neblagovremen. Upravni organi su konstatovali da je predmetni stan rješenjem, broj 14/3-372-331/96 od 9. maja 1997. godine, proglašen napuštenim, te dodijeljen na privremeno korištenje trećem licu. Dalje, navedeno je da je neosnovan navod apelantice da se u konkretnom slučaju radilo o uništenom i oštećenom stanu, te da je rok za podnošenje zahtjeva za povrat predmetnog stana u posjed bio 1. juli 2002. godine, u smislu odredaba člana 18e Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 11/98, 38/98, 12/99, 27/99, 43/99, 51/01, i 15/02 - u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene). Nezadovoljna, apelantica je tužbom pokrenula upravni spor protiv drugostepenog rješenja Ministarstva od 23. decembra 2004. godine.
3. Kantonalni sud je donio Presudu, broj U: 1354/05 od 3. avgusta 2006. godine, kojom je tužbu apelantice odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je istakao da su upravni organi pravilno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, na način da su pravilno zaključili da je zahtjev za povrat predmetnog stana podnesen neblagovremeno, tj. 24. juna 2006. godine, te da je, imajući u vidu da se radilo o napuštenom stanu, a ne uništenom ili oštećenom, zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed apelantica trebala podnijeti do 4. oktobra 1999. godine u smislu člana 5. Zakona o prestanku primjene.
4. Apelantica smatra da joj je osporenom Presudom Kantonalnog suda, broj U: 1354/05 od 3. avgusta 2006. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Ustavni sud zapaža da, u konkretnom slučaju, nadležni organi uprave i redovni sudovi u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantičinog zahtjeva za povrat predmetnog stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00 od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj AP-25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podniijela zahtjev za povrat stana, na temelju kojeg organi uprave i redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić