Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3447/06 (S. T.)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3447/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3447/06, rješavajući apelaciju Samije Tosunbegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samije Tosunbegović podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Už-369/02 od 20. septembra 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj U-41/02 od 14. juna 2002. godine, i rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona, broj 12-23-1215/01 od 1. februara 2002. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Samija Tosunbegović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tešnja, podnijela je 27. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už-
369/02 od 20. septembra 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-41/02 od 14. juna 2002. godine, i rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 12-23-1215/01 od 1. februara 2002. godine.
2. Rješavajući po žalbi A. A. u predmetu bespravne izgradnje garaže, protiv rješenja Službe za urbanizam, stambene i inspekcijske poslove, Urbanističko građevinske inspekcije općine Tešanj, broj 05/4-23-8-901/01 od 24. jula 2001. godine, kojim je naloženo A.A. da poruši garažu koja se nalazi na parceli označenoj kao k.č. broj 361 u Tešnju, te da uspostavi prvobitno stanje o sopstvenom trošku jer je ista izgrađena bez odobrenja za građenje, Ministarstvo je donijelo rješenje, broj 12-23-
1215/01 od 1. februara 2002. godine, kojim je poništilo osporeno rješenje i vratilo predmet prvostepenom organu na ponovni postupak.
3. Protiv rješenja Ministarstva, broj 12-23-1215/01 od 1. februara 2002. godine, apelantica je, u svojstvu zainteresirane strane u postupku, pokrenula upravni spor, ali je Kantonalni sud donio presudu, broj U-41/02 od 14. juna 2002. godine, kojom je njenu tužbu odbio kao neosnovanu. Kantonalni sud je obrazložio da prigovor apelantice, da je ona vlasnica nekretnine na kojoj je A.A. izvršila bespravnu gradnju, nije od značaja za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, jer apelantica takav prigovor može isticati pred prvostepenim organom u postupku koji još nije okončan.
4. Rješavajući po žalbi apelantice protiv presude Kantonalnog suda, broj U-41/02 od 14. juna 2002. godine, Vrhovni sud je donio presudu, broj Už-369/02 od 20. septembra 2006. godine, kojom je odbio njenu žalbu navodeći da apelantica u žalbi potvrđuje da je prvostepeno rješenje doneseno na osnovu nepotpuno i pogrešno utvrđenog stanja te da se nakon poništenja prvostepenog rješenja upravni postupak nastavlja pred prvostepenim organom i da stranke u tom postupku mogu iznositi nove činjenice i raspraviti sva sporna pitanja dokazujući svoje navode odgovarajućim dokazima.
5. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, prema stanju spisa, još u toku pred prvostepenim organom kojem je predmet vraćen na ponovni postupak, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić