Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3647/07 (G. T.)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3647/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici koja je održana 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3647/07, rješavajući apelaciju Gordane Torbice, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Gordane Torbica koja je podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-U-07-001 056 od 17. decembra 2007. godine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Gordana Torbica (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Prijedora, podnijela je 27. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-07-001 056 od 17. decembra 2007. godine.
2. Rješenjem Republičkog inspektorata rada Banja Luka, Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu: Republički inspektorat, Odjeljenje Prijedor), broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine naloženo je da «Novi rudnici Ljubija» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: poslodavac) apelantkinji i drugim radnicima otklone nedostatke koji su utvrđeni prilikom vršenja inspekcijskog pregleda, a koji su pobliže opisani u dispozitivu navedenog rješenja.
3. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je, rješavajući povodom poslodavčeve žalbe izjavljene protiv Rješenja Republičkog inspektorata, Odjeljenje Prijedor, broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, donijelo Rješenje broj 05/5-173-293/05 od 28. januara 2005. godine kojim je poslodavčevu žalbu odbilo kao neosnovanu.
4. Presudom Okružnog suda broj U-252/05 od 14. novembra 2006. godine odbijena je kao neosnovana poslodavčeva tužba kojom je pokrenuo upravni spor protiv Rješenja Ministarstva broj 05/5-173-293/05 od 28. januara 2005. godine.
5. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-U-07-001 056 od 17. decembra 2007. godine odbačen je kao nedozvoljen apelantkinjin zahtjev za izvršenje Presude Okružnog suda broj U-
252/05 od 14. novembra 2006. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantkinjin zahtjev odbačen zbog toga što se u upravnom sporu, čije izvršenje apelantkinja traži, nije odlučivalo o apelantkinjinoj već o poslodavčevoj tužbi, pa, kako je poslodavčeva tužba odbijena kao neosnovana, to je njen zahtjev valjalo odbaciti kao nedozvoljen. Sud dalje navodi da, ukoliko apelantkinja traži da se izvrši Rješenje Republičkog inspektorata, Odjeljenje Prijedor, broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, ima mogućnost da se obrati nadležnoj inspekciji radi donošenja zaključka o dozvoli izvršenja.
6. Apelantkinja navodi da joj je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, te pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17 Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. Apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.
8. S obzirom na to da apelantkinja, između ostalog, smatra da joj je rješenjima koja su osporena povrijeđeno pravo na pravično saslušanje u građanskim stvarima iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava shodno kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenljiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag, odluke od 17. jula 1989. godine, stav 41; kao i H protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantkinjinih građanskih prava i obaveza.
10. Ustavni sud primjećuje da apelantkinja osporava rješenje Okružnog suda kojim je odbačen kao nedozvoljen njen predlog za izvršenje Presude Okružnog suda broj U-252/05 od 14. novembra 2006. godine. Pomenutim rješenjem utvrđeno je da se u upravnom sporu odlučivalo o poslodavčevom tužbenom zahtjevu koji je odbijen kao neosnovan, te je apelantkinjin zahtjev, koja je u tom postupku učestvovala kao zainteresovano lice, odbačen kao nedozvoljen. Ustavni sud, dalje, zapaža da su redovni sudovi odbacili apelantkinjin zahtjev zbog toga što nije bila stranka u predmetnom postupku. Stoga, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost apelantkinjinog zahtjeva, a nije odlučivano o njenim građanskim pravima, niti joj je nametnuta bilo kakva obaveza. Naime, u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda broj U-252/05 od 14. novembra 2006. godine, a čije izvršenje je tražila apelantkinja, isključivo je odlučivano o pravima i obavezama poslodavca kojem je u postupku kontrole poslovanja, koju su izvršili inspekcijski organi, naloženo da otkloni nedostatke u poslovanju. Ovakav zaključak suda potvrđuje i činjenica da apelantkinja, ukoliko je onemogućena u ostvarivanju prava iz radnog odnosa, ima, shodno važećim propisima, mogućnost da ostvari svoja prava u parničnom postupku podnošenjem tužbe nadležnom sudu. Shodno tome, ishod procedure u kojoj je doneseno osporeno rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantkinjinih građanskih prava i obaveza zbog čega su navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Ustavni sud, dalje, konstatuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenim rješenjem odlučivalo isključivo o procesnim pitanima, nije odlučivalo ni o apelantkinjinim pravima iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i čl. 13, 14 i 17 Evropske konvencije, te su apelantkinjini navodi i u ovom dijelu, takođe, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić