Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3674/08 (D. R.)

Odluka donesena 18. 12. 2008.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3674/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 12. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3674/08, rješavajući apelaciju Dragice Ritan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragice Ritan, podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj Gž-363/05 od 27. augusta 2008. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj P-

915/03 od 10. decembra 2004. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragica Ritan (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Meliha Filipović, advokat iz Banjaluke, podnijela je 22. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-363/05 od 27. augusta 2008. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-915/03 od 10. decembra 2004. godine. Apelantica je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom bi zabranio sprovođenje izvršenja rješenja Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Odsjek Banjaluka, broj I-08-1856/02 od 17. jula 2003. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelantice protiv tuženih M.T. i N.T. (u daljnjem tekstu: prvotuženi), «Rudi Čajavec Holding» Banjaluka (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i Stambene zadruge «Čajavec stan» Banjaluka (u daljnjem tekstu: trećetuženi), radi utvrđenja, vrijednost spora 11.000 KM, Osnovni sud je presudom, broj P-915/03 od 10. decembra 2004. godine odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi valjanost ugovora o korištenju stana, broj 8/98 Š-PT-219 od 6. februara 1998. godine, zaključenog između apelantice i trećetuženog, a po rješenju drugotuženog, te da joj se naknade troškovi parničnog postupka. Istom presudom obavezana je apelantica da prvotuženim naknadi troškove postupka u iznosu od 2.600 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda, broj P-915/03 od 10. decembra 2004. godine, Okružni sud je donio presudu, broj Gž-363/05 od 27. augusta 2008. godine kojom je djelomično uvažio apelanticinu žalbu i preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, tako što je obavezao apelanticu da prvotuženim nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375 KM umjesto iznosa od 2.600 KM. U ostalom dijelu žalba apelantice je odbijena i potvrđena prvostepena presuda u odbijajućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu, kao i apelanticin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 275 KM.

4. Apelantica je 14. oktobra 2008. godine protiv presude Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), o kojoj, prema stanju spisa, nije odlučeno.

5. Apelantica navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. Ustavni sud ukazuje na odredbu 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05), koja propisuje uslove za dopustivost revizije.

Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.

10. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. Obzirom na navedeno u apelanticinom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelanticinog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3674/08 (D. R.) | Sudska praksa | Aktio