Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3111/06 (S. B., M. B., S. B. i E. D.)

Odluka donesena 18. 12. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3111/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 12. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3111/06, rješavajući apelaciju Selime Badić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Selime Badić, Muje Badića, Samire Bešić i Emire Duranović podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-1067/05 od 7. septembra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-866/02 od 25. aprila 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Selima Badić, Mujo Badić, Samira Bešić i Emira Duranović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 17. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-1067/05 od 7. septembra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-866/02 od 25. aprila 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-866/02 od 25. aprila 2005. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Okružnog suda, broj Gž-1067/05 od 7. septembra 2006. godine, obavezana je Republika Srpska, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) da na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti bliskog lica isplati apelantima po 8.000,00 KM, na ime naknade materijalne štete na ime troškova sahrane iznos od 2.000,00 KM, na ime troškova podizanja nadgrobnog spomenika iznos od 2.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, dok je dio tužbenog zahtjeva apelanata za naknadu nematerijalne i materijalne štete koji predstavlja razliku između zahtijevanog i dosuđenog iznosa, zahtjev za naknadu materijalne štete u vidu troškova liječenja, zahtjev apelantice Selime Badić za naknadu štete zbog izgubljenog izdržavanja i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, odbijen kao neosnovan. Takođe, odbijen je zahtjev apelanata za oslobađanje od plaćanja troškova parničnog postupka kao neosnovan.

3. Tužena je izjavila reviziju protiv presude Okružnog suda, broj Gž-1067/05 od 7. septembra 2006. godine, i postupak je u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

4. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelanti su, s obzirom na označenu vrijednost spora u iznosu od 135.000,00 KM, te imajući u vidu da su presudom Osnovnog suda, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, samo djelimično uspjeli sa postavljenim tužbenim zahtjevom, mogli protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu, broj Gž-1067/05 od 7. septembra 2006. godine, prema odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu, što apelanti prema stanju spisa nisu učinili. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjave reviziju, apelanti su se lišili mogućnosti da dođu do konačne odluke o njihovom tužbenom zahtjevu koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Ustavni sud smatra da okolnost da je tužena u predmetnom postupku izjavila reviziju ne otklanja propust apelanata, koji su bili u obavezi da prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu iskoriste ovaj raspoloživi efektivni pravni lijek. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3111/06 (S. B., M. B., S. B. i E. D.) | Sudska praksa | Aktio