Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-374/07 (E. A.)

Odluka donesena 15. 01. 2009.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Troškovi postupka
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-374/07

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 01. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 374/07, rješavajući apelaciju Envera Avdića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Envera Avdića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1829/04 od 31. oktobra 2006. godine u dijelu u kojem je odbijena žalba Envera Avdića i potvrđena prvostepena Presuda Općinskog suda u Živinicama broj P-176/00-B od 28. oktobra 2004. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Enver Avdić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 19. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1829/04 od 31. oktobra 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i RMU «Banovići» (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 24. augusta 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Tuženi je dostavio odgovor na apelaciju 6. septembra 2007. godine, a Kantonalni sud 16. septembra 2007. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i tuženog dostavljeni su apelantu 26. decembra 2008. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je podnio tužbu Općinskom sudu u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kojom je predložio da sud donese presudu i obaveže tuženog da mu na ime naknade materijalne štete zbog oštećenja na porodičnom objektu isplati iznos od 6.659,00 KM kao 50% od troškova potpune sanacije, sa kamatama i troškovima postupka.

7. Općinski sud je Presudom broj P-176/00-B od 28. oktobra 2004. godine djelomično usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da mu na ime naknade materijalne štete zbog oštećenja na stambenom objektu i troškova sanacije isplati iznos od 1.574,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 28. juna 2004. godine pa do isplate, kao i da apelantu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.200,00 KM sve u roku od 30 dana od donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Višak apelantovog tužbenog zahtjeva je odbijen.

8. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da je i sam apelant doprinio nastanku štete, te je zaključio da mu pripada pravo samo na srazmjerno smanjenu naknadu, dok je višak tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan. Odluku o troškovima postupka sud je donio na osnovu člana 386. Zakona o parničnom postupku i obavezao tuženog da apelantu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.200,00 KM. Sud je također istakao da je apelant imao troškove koji su se odnosili na sastav tužbe kod advokata u iznosu od 213,00 KM, sastav dva obrazložena podneska u iznosu od po 213,00 KM, advokatovo zastupanje na četiri održana ročišta 852 KM (a sve u skladu sa advokatskom tarifom koja je u to vrijeme bila na snazi), advokatovo zastupanje na pripremnom ročištu 360,00 KM, advokatov sastav obrazloženog pismenog podneska 180,00 KM, troškovi advokatovog zastupanja na glavnoj raspravi 360,00 KM, troškovi advokatovog zastupanja apelanta na nastavljenoj raspravi 180,00 KM, sve uvećano za 10% na ime poreza na promet u iznosu od 257,10 KM, troškovi vještačenja 1.200,00 KM, troškovi takse na tužbu 200,00 KM i troškovi takse na presudu u iznosu od 180,00 KM, što ukupno na ime troškova iznosi 4.408,10 KM.

9. Odlučujući o žalbama apelanta i tuženog protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je Presudom broj Gž-1829/04 od 31. oktobra 2006. godine žalbe djelomično uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako da je tuženi obavezan apelantu umjesto iznosa od 1.574,50 KM, na ime naknade štete, isplatiti iznos od 6.659,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 28. oktobra 2004. godine, umjesto od 28. juna 2004. godine, sve u roku od 30 dana od dana prijema presude. U preostalom dijelu (odluka o troškovima postupka) prvostepena presuda je potvrđena. Tuženi je obavezan da apelantu naknadi troškove za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 496,00 KM u roku od 30 dana od dana prijema presude.

10. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istakao da apelantova žalba osnovano ukazuje da je prvostepeni sud prilikom odlučivanja o visini predmetne štete pogrešno primijenio materijalno pravo, te je ovaj sud primjenom odredbe člana 229. tačka 4. Zakona o parničnom postupku djelomično uvažio apelantovu žalbu i prvostepenu presudu preinačio, tako što je udovoljio u cijelosti preciziranom tužbenom zahtjevu i obavezo tuženog da apelantu isplati iznos od 6.659,00 KM potrebnog za sanaciju predmetnog objekta, dok je djelomično uvažio žalbu tuženog i preinačio odluku o kamati. Taj sud je također naveo da neosnovano apelant i tuženi pobijaju odluku prvostepenog suda o troškovima postupka. Naime, Kantonalni sud je istakao da je odluka o troškovima postupka donesena pravilnom primjenom Zakona o parničnom postupku i važećoj advokatskoj tarifi, tako da ukupni troškovi prvostepenog postupka iznose 4.408,10 KM, koliko je i obračunao prvostepeni sud prema vrijednosti spora od 6.659,00 KM po preciziranom tužbenom zahtjevu, ne umanjujući troškove srazmjerno apelantovom uspjehu u tom postupku (prvostepeni sud je apelantu dosudio samo naknadu štete u iznosu od 1.574,50 KM). Kantonalni sud je zaključio da, iako je uvažio apelantovu žalbu u pogledu visine dosuđene naknade štete, nije imao osnova da uvaži i žalbu u pogledu dosuđenih troškova postupka. Također taj sud smatra neosnovanom žalbu tuženog kojom osporava apelantu pravo na nagradu za sastav obrazloženih podnesaka jer prema stanju spisa slijedi da su to bili potrebni troškovi za vođenje parnice.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava iz čl. 13. i 17. Evropske konvencije. Apelant je nezadovoljan odlukom Kantonalnog suda u djelu kojim je odlučio o troškovima postupka, navodeći da mu je povrijeđeno pravo kao parnične stranke koja je u cijelosti uspjela u postupku. Istakao je da je članom 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, a budući da je uspio u postupku pripadaju mu u cijelosti troškovi postupka koji pred prvostepenim sudom iznose 4.408,10 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je osporio navode apelacije navodeći da ostaje kod stava i zaključaka iznesenih u osporenoj presudi.

13. Tuženi je također osporio navode iz apelacije navodeći da član 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanje na sticanje imovine u budućnosti npr. kroz troškove parničnog postupka, te je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju.

V. Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) «Član 383.

Parnične troškove sačinjavaju izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka.

Parnični troškovi obuhvataju i nagradu za rad advokata i drugih lica kojima zakon priznaje pravo na nagradu.

Član 386.

(1) Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove.

(2) Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može, a obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj srazmjeran dio troškova.»

VI. Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-1829/04 od 312. oktobra 2006. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 30. novembra 2006. godine, a apelacija je podnesena 19. januara 2007. godine tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelant se žali da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i prava iz čl. 13. i 17. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.» . Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi «1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]»

20. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjuju se na sve faze postupka za određivanje građanskih prava i obaveza, ne isključujući faze postupka nakon odluke u meritumu. Postupak kojim se određuje iznos troškova postupka se mora sagledavati kao nastavak parnice o glavnom pitanju i, u skladu s tim, kao dio «utvrđivanja građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presudu od 23. septembra 1997. godine, stav 29). U konkretnom slučaju, radi se o sporu koji se tiče troškova postupka, dakle predmetna apelacija se tiče „utvrđivanja građanskih prava i obaveza“, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Ustavni sud će ispitati je li spor pred sudom bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

21. Apelant je u konkretnom slučaju osporio dio presude Kantonalnog suda kojim mu nisu dosuđeni troškovi postupka u cijelosti, iako je prvostepena presuda preinačena i u cijelosti udovoljeno njegovom tužbenom zahtjevu. Ispitujući apelantove navode Ustavni sud je utvrdio da je prvostepeni sud, odlučujući o apelantovom tužbenom zahtjevu za naknadu materijalne štete, djelomično usvojio tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da mu nadoknadi na ime materijalne štete iznos od 1.574,50 KM sa zakonskom kamatom, a na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.200,00 KM. U obrazloženju presude prvostepeni sud je decidno naveo pripadajuće iznose troškova postupka, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku i važeću Tarifu, te istakao da ukupni troškovi koje je apelant imao u postupku iznose 4.408,10 KM. Kantonalni sud je, odlučujući o žalbama, prvostepenu presudu preinačio tako što je u cijelosti udovoljio apelantovom tužbenom zahtjevu i obavezao tuženog da mu isplati iznos od 6.659,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 28. oktobra 2004. godine. Međutim, odlučujući o troškovima postupka ovaj sud je prvostepenu presudu potvrdio uz obrazloženje da nije imao osnova da uvaži žalbu u pogledu troškova, jer je prvostepeni sud pravilno primijenio Zakon o parničnom postupku i Advokatsku tarifu i pravilno obračunao da ukupni troškovi postupka iznose 4.406,10 KM, ne umanjujući troškove srazmjerno uspjehu apelanta u sporu.

22. Dakle, prema mišljenju Kantonalnog suda, prvostepeni sud je pravilno obračunao troškove postupka ne umanjujući ih srazmjerno uspjehu apelanta u tom postupku. Ovakvo obrazloženje Kantonalnog suda, prema mišljenju Ustavnog suda, je nejasno jer ne sadrži razloge zbog kojih je Kantonalni sud potvrdio u tom dijelu odluku prvostepenog suda. Kantonalni sud je samo naveo da je odluka o troškovima postupka donesena pravilnom primjenom Zakona o parničnom postupku i važećoj advokatskoj tarifi, tako da ukupni troškovi prvostepenog postupka iznose 4.408,10 KM, koliko je i obračunao prvostepeni sud, prema vrijednosti spora.

23. U ovom kontekstu, Ustavni sud podsjeća da iz prakse Evropskog suda za ljudska prava proizlazi stav da su domaći sudovi dužni obrazložiti svoje presude, pri čemu ne moraju dati detaljne odgovore na svaki navod, ali ako je podnesak od suštinske važnosti za ishod predmeta, sud se u tom slučaju u svojoj presudi mora njime posebno pozabaviti. Dakle, sudska odluka mora imati razloge na kojima je utemeljena i mora imati obrazloženje, pogotovu na podnesak koji je od suštinske važnosti za ishod spora. U suprotnom, postoji povreda člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Van der Hurk protiv Nizozemske, presuda od 19. aprila 1994. godine, stav 61). Također, Ustavni sud je u svojoj praksi utvrdio da postoji povreda prava na pravično suđenje kada odluka drugostepenog suda nije dovoljno i jasno obrazložena (vidi Ustavni sud, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2367/05 od 14. marta 2006. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 63/06).

24. Ustavni sud naglašava da je nesporno da je apelant preciziranim tužbenim zahtjevom tražio da sud obaveže tuženog da mu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 6.659,00 KM, a da mu je prvostepeni sud dosudio 1.574,50 KM, dok mu je na ime troškova postupka dosudio 1.200,00 KM. U obrazloženju presude prvostepeni sud je pojedinačno naveo da pripadajući troškovi postupka iznose 4. 408,10 KM ali je apelantu, s obzirom na uspjeh u postupku, iako to prvostepeni sud nije posebno naveo, dosudio troškove postupka u iznosu od 1.200,00 KM. Kantonalni sud je, kao što je već navedeno, prvostepenu presudu preinačio i u cijelosti udovoljio apelantovom tužbenom zahtjevu. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na odredbu člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojem je stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna da protivnoj stranci nadoknadi troškove. Temeljni kriterij prema kojem se određuje koja je stranka obavezna nadoknaditi parnične troškove jest kriterij uspjeha u parnici. Prema načelu rizika (causae), odnosno odgovornosti za uspjeh, konačno je dužan snositi svoje troškove i naknaditi troškove svom protivniku, onaj koji je svojim držanjem prije i izvan parnice doveo do potrebe da se parnica vodi, pa je zbog toga parnicu izgubio. Stranka koja je prouzrokovala parnicu, odnosno koja joj je dala povoda povredom subjektivnih prava, pa je parnicu izgubila, dužna je konačno snositi svoje troškove i naknaditi troškove svome protivniku.

25. Dakle, u konkretnom slučaju, Kantonalni sud je pravilno uočio da je prvostepeni sud pravilnom primjenom Zakona o parničnom postupku i važeće Advokatske tarife utvrdio da ukupni troškovi prvostepenog postupka iznose 4.408,10 KM, međutim prvostepeni sud navedeni iznos nije dosudio apelantu, već iznos koji je bio srazmjeran njegovom uspjehu u prvostepenom postupku, a to je iznos od 1.200,00 KM. Iz navedenog proizlazi da je Kantonalni sud, protivno odredbi člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propustio da odluči o troškovima cijelog postupka, s obzirom da je svojom odlukom preinačio prvostepenu presudu i u cijelosti udovoljio apelantovom tužbenom zahtjevu, odnosno tuženi je u cjelini izgubio parnicu. Iz obrazloženja presude Kantonalnog suda nije jasno koji su razlozi rukovodili Kantonalni sud da potvrdi odluku o troškovima prvostepenog suda protivno imperativnoj odredbi člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

27. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmotriti apelantove navode o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni navode o povredi prava iz čl. 13. i 17. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je obrazloženje odluke drugostepenog suda kojom je potvrdio prvostepenu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, nejasno i nedovoljno obrazloženo, tako da nije jasno šta je rukovodilo Kantonalni sud da djelomično dosudi apelantu troškove postupka iako je svojom odlukom preinačio prvostepenu presudu i u cijelosti udovoljio apelantovom tužbenom zahtjevu za naknadu materijalne štete.

29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-374/07 (E. A.) | Sudska praksa | Aktio