Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2440/06 (S. E.)
Odluka donesena 15. 01. 2009.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Protek roka
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2440/06
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 01. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2440/06, rješavajući apelaciju Saliha Ejupovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 4, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudijana sjednici održanoj 15. januara 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Saliha Ejupovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru broj P-123/05, novi broj 77 0 P 000739 05 P.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saliha Ejupovića podnesena zbog neizvršenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica broj 606-144-1/1 od 2. maja 2000. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saliha Ejupovića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku izvršenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica broj 606-144-1/1 od 2. maja 2000. godine, u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i „Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Salih Ejupović (u daljnjem tekstu: apelant) kojega zastupa Šefik Trožić, advokat iz Ključa, podnio je 16. augusta 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-123/05, novi broj 77 0 P 000739 05 P, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u upravnom postupku pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Prijedor (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u predmetu broj K-05-050-34-95/00 i zbog neizvršenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 606-144-1/1 od 2. maja 2000. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 24. augusta 2006. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 11. septembra 2006. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 14. februara i 15. oktobra 2008. godine dopunu odgovora na apelaciju. Osnovni sud je 7. novembra 2008. godine dostavio na uvid spis tog suda broj P-123/05, novi broj 77 0 P 000739 05 P.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 17. decembra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Upravni postupak po zahtjevu apelanta za izvršenje CRPC odluke
6. Odlukom CRPC broj 606-144-1/1 od 2. maja 2000. godine potvrđeno je da je apelant bio savjestan posjednik nekretnina i to k.č. br. 3209 iz posjedovnog lista br. 958 K.O. Prijedor I-Prijedor i kuće izgrađene na toj parceli.
7. Apelant je 21. jula 2000. godine podnio zahtjev za izvršenje odluke CRPC. Ministarstvo je Zaključkom o izvršenju odluke CRPC broj K-05-050-34-95/00 od 26. aprila 2001. godine apelanta vratilo u posjed predmetnih nekretnina. Utvrđeno je da su navedene nekretnine usljed ratnih dejstava porušene i nisu u posjedu privremenog korisnika. Određeno je da se apelant vraća u posjed predmetnih nekretnina odmah.
Parnični postupak
8. Apelant je 3. marta 2005. godine podnio tužbu protiv Općine Prijedor (u daljnjem tekstu: prvotužena) i Republike Srpske, Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica (u daljnjem tekstu: drugotužena), radi naknade štete. U tužbi je naveo da je do kraja maja 1992. godine živio u Prijedoru u vlastitoj porodičnoj kući kada je zbog ratnih dešavanja u i oko Prijedora napustio grad i izbjegao prvo u Hrvatsku, a potom u Njemačku. Dalje je naveo da je u momentu njegovog odlaska njegova imovina bila u sasvim ispravnom stanju. Istakao je da je u postupku izvršenja CRPC odluke od 2. maja 2000. godine drugotužena donijela zaključak od 26. aprila 2001. godine kojim se apelantu njegove nekretnine vraćaju u posjed, ali je u tački 2. zaključka utvrđeno da su predmetne nekretnine porušene. Kako tuženi, odnosno njihovi organi, ne mogu izvršiti odluku CRPC apelant je podnio tužbu kojom traži da mu tuženi solidarno plate na ime naknade za uništenu kuću iznos od 700.000,00 KM sa zakonskom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.
9. Dopisom Osnovnog suda od 23. januara 2008. godine Osnovni sud je predmetnu tužbu dostavio tuženim na odgovor. Pravobranilaštvo Republike Srpske je dostavilo odgovor na tužbu 11. februara 2008. godine za drugotuženog, i 13. februara 2008. godine za prvotuženog.
10. Osnovni sud je dopisom od 12. februara 2008. godine obavijestio apelanta koji boravi u Njemačkoj da je njegov advokat Šefik Trožić, kojeg je apelant u tužbi označio kao punomoćnika, izabran za notara. Stoga je sud pozvao apelanta da pristupi pripremnom ročištu zakazanom za 28. mart 2008. godine ili da odredi drugog punomoćnika da ga zastupa u predmetnom postupku.
11. U predmetnom postupku Osnovni sud je zakazao šest ročišta od kojih je održao tri. Ročište zakazano za 28. mart 2008. godine sud je odgodio na zahtjev apelantovog novog punomoćnika. Ročište zakazano za 8. maj 2008. godine odgođeno je zbog greške na pozivu za stranke u pogledu vremena održavanja ročišta, dok je ročište zakazano za 4. juli 2008. godine odgođeno po zahtjevu tuženih.
12. Apelant je na glavnoj raspravi održanoj 12. septembra 2008. godine izjavio da želi smanjiti tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke, te da stoga na ime naknade štete za uništenu kuću potražuje iznos od 218.176,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.
13. U predmetnom postupku Osnovni sud je donio Presudu broj 77 0 P 000739 05 P od 31. oktobra 2008. godine, kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev. Apelant je obavezan da tuženima nadoknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 15.180,00 u roku od 30 dana od presuđenja pod prijetnjom izvršenja.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant je naveo da mu je u predmetnim postupcima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant u suštini ističe nemogućnost povratka u svoju kuću koja je u toku rata porušena zbog čega ne može izvršiti konačnu i obvezujuću odluku CRPC. Za uništenje svoje imovine apelant smatra odgovornim tužene od kojih u predmetnom parničnom postupku traži naknadu štete. Apelant se žali na nerazumnu dužinu parničnog postupka i upravnog postupka izvršenja CRPC odluke, kao i na samu nemogućnost izvršenja CRPC odluke.
b) Odgovor na apelaciju
15. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da se u predmetnom slučaju radi o tužbi podnesenoj radi naknade štete za uništenu kuću u Prijedoru tokom proteklog rata. Ističu da rješavanje u navedenoj pravnoj stvari ne spada u kategoriju hitnih predmeta, posebno imajući u vidu da je svaki sudija zadužen velikim brojem predmeta. Navode da je općepoznato da niti jedan sud u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini nije u mogućnosti postići ažurnost u rješavanju predmeta, pa samim tim i suđenje u razumnom roku. Napominju da je predmetni sud po sistematizaciji od devet sudija, računajući i predsjednika suda, popunjen tek 2005. godine, dok predviđenih troje rezervnih sudija još uvijek nije izabrano. Stoga apelantov predmet po redovnom toku stvari nije došao na red za rješavanje.
16. U dopuni odgovora od 14. februara 2008. godine Osnovni sud je naveo da je prema izvještaju o radu predmeta u parničnom referatu za period od 1. januara 2007. godine do 31. decembra 2007. godine ostalo neriješenih ukupno 2.397 predmeta. Istaknuto je da samo četvero sudija radi na parničnom referatu. Dvoje rezervnih sudija koji su nakon reforme bili predviđeni sistematizacijom imenovano je tek u januaru 2008. godine. Stoga Osnovni sud moli da se navedeni razlozi uvaže kao opravdani.
V. Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i 85/03): «Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62. stav 1.
Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 70. stav 1.
Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da najkasnije u roku od 30 dana dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.
Član 75. stav 4.
Pripremno ročište održat će se u pravilu najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protutužbu.
Član 94. stav 2.
Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
Član 184. stav 1. Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.»
VI. Dopustivost
18. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na apelantove navode u pogledu nerazumne dužine upravnog postupka i neizvršenja CRPC odluke, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
2)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije.»
19. U odnosu na apelantove navode u pogledu neizvršenja CRPC odluke Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluku broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
20. Ustavni sud nalazi da je Ministarstvo u cijelosti izvršilo CRPC odluku tako da je po zahtjevu apelanta za izvršenje navedene odluke donijelo zaključak o izvršenju kojim je apelant vraćen u posjed svojih nekretnina. Međutim, navedenim zaključkom je istovremeno utvrđeno da su apelantove nekretnine porušene zbog ratnih dejstava. Zbog navedenog je apelant i pokrenuo parnični postupak za naknadu štete protiv tuženih s obzirom da ih smatra odgovornim za uništenje nekretnina. Stoga, kako je utvrđeno da je CRPC odluka u cijelosti izvršena, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta u pogledu neizvršenja CRPC odluke očigledno (prima facie) neosnovani, jer se apelant ne može smatrati 'žrtvom' kršenja prava na izvršenje odluke.
21. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je u ovom dijelu apelacije odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U odnosu na navode apelanta u pogledu razumne dužine upravnog postupka Ustavni sud nalazi da je apelant zahtjev za izvršenje CRPC odluke podnio 21. jula 2000. godine, te da je rješavajući o tome Ministarstvo donijelo zaključak o izvršenju CRPC odluke 26. aprila 2001. godine. Navedenim zaključkom upravni postupak je okončan tako što je apelant uveden u posjed predmetnih nekretnina. Ustavni sud nalazi da je zaključak Ministarstva apelant primio prije 3. marta 2005. godine kada je podnio tužbu radi naknade štete uz koju je priložio i navedeni zaključak. Stoga, kako je apelant navedeni zaključak kojim je okončan predmetni upravni postupak primio prije 3. marta 2006. godine, a predmetnu apelaciju podnio 16. augusta 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u odnosu na apelantove navode o nerazumnoj dužini trajanja upravnog postupka podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je predmetni upravni postupak okončan.
23. U ostalom dijelu apelacije ukazuje se na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
25. Apelant smatra da je u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom broj P-123/05, novi broj 77 0 P 000739 05 P, povrijeđeno njegovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Pravo na pravično suđenje
26. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: (…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici ustanovljava da: «Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom[...].»
27. Ustavni sud nalazi da se predmetni parnični postupak odnosi na naknadu štete. Dakle, radi se o zahtjevu da se u sporu o građanskom pravu dobije konačna sudska odluka u razumnom roku, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
28. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
a) Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud podsjeća na konstantnu praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka, gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir za svrhu žalbe u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti – u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj
28616/95 ECHR 1998-VIII).
30. U konkretnom slučaju, tužba je podnijeta 3. marta 2005. godine. Prema tome, navedeni period spada u nadležnost Ustavnog suda, s obzirom da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga, Ustavni sud nalazi da je predmetni postupak pred Osnovnim sudom od momenta podnošenja tužbe pa do donošenja presude od 31. oktobra 2008. godine trajao tri godine i sedam mjeseci.
b) Složenost predmeta
31. U vezi ocjene da li je neki predmet složen, Evropski sud za ljudska prava daje značaj izvjesnom broju faktora poput prirode činjenica koje treba utvrditi (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 25. februara 1993. godine, Dobbertin protiv Francuske, serija A, br. 256-D, str. 117). Složenost se može ticati činjenica i pravnih pitanja (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 27. februara 1992. godine, Lorenzi, Bernardini and Gritti protiv Italije, serija A, br. 231-G, str. 75). Ustavni sud nalazi da u konkretnom predmetu priroda činjenica kao i pravna pitanja koja su relevantna za rješavanje nisu posebno složena.
c) Ponašanje apelanta
32. Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima utvrđivanje da li je odluka donesena u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi Evropska komisija za ljudska prava, No. 11541/85 O.I. 70).
33. U skladu s navedenim, Ustavni sud će ispitati ponašanje apelanta u ovom predmetu. S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je u toku postupka apelant promijenio punomoćnika i da je punomoćnik na ročištu zakazanom za 8. maj 2008. godine u spis priložio punomoć za zastupanje apelanta, kao i punomoć za apelantovog bivšeg punomoćnika. Na zahtjev apelantovog punomoćnika sud je odgodio ročište zakazano za 28. mart 2008. godine.
34. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da apelant nije uticao na neaktivnost suda u periodu od prijema apelantove tužbe do njenog dostavljanja na odgovor, a da je nakon toga jednim zahtjevom za odgodu ročišta neznatno doprinio trajanju postupka.
d) Ponašanje suda
35. Ustavni sud nalazi da nakon što je apelant podnio tužbu, 3. marta 2005. godine, Osnovni sud sve do 23. januara 2008. godine, kada je apelantovu tužbu dostavio tuženim na odgovor, nije preduzeo niti jednu procesnu radnju u predmetnom postupku. Dakle, Osnovni sud u periodu od dvije godine i deset mjeseci nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. Prvo ročište u navedenom predmetu Osnovni sud je zakazao za 28. mart 2008. godine, te od ukupno šest zakazanih ročišta održao tri ročišta. Ročište zakazano za 8. maj 2008. godine odloženo je zbog tehničke greške u označavanju vremena održavanja ročišta na pozivima parničnih stranaka.
36. Ustavni sud konstatuje da je Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju istakao preopterećenost tog suda velikim brojem predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da se preopterećenost sudstva, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države ugovornice Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32; vidi odluke Ustavnog suda broj AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25; broj AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, tačka 31).
37. Nadalje, Ustavni sud nalazi da je odredbom člana 10. ZPP izričito propisano da je sud dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku, dok je članom 69. ZPP propisan rok od 30 dana u kojem je sud dužan dostaviti tužbu na odgovor tuženom.
38. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud preduzimanjem odgovarajućih procesnih radnji u 2008. godini nastojao da se predmetni postupak okonča. Navedene radnje su rezultirale donošenjem presude 31. oktobra 2008. godine. Međutim, i pored toga što je svojim kasnijim radnjama Osnovni sud nastojao ispraviti svoj prvobitni propust, Ustavni sud ne može zanemariti veoma bitnu činjenicu u ovom predmetu, a to je da Osnovni sud u periodu od dvije godine i deset mjeseci nije preduzeo niti jednu procesnu radnju.
39. Uzevši u obzir sve navedene okolnosti, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju zbog nedonošenja odluke o apelantovoj tužbi u razumnom roku došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
40. Činjenica da u predmetnom postupku Osnovni sud u periodu od dvije godine i deset mjeseci nije preduzeo niti jednu procesnu radnju dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje presude u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
41. Na osnovu člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 4. te člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić