Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3385/06 (Ž. G.)
Odluka donesena 15. 01. 2009.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3385/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 01. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP-3385/06, rješavajući apelaciju Živane Gavrić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Živane Gavrić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-398/04 od 1. novembra 2006. godine i Rješenja Vlade Republike Srpske o imenovanju direktora Instituta za zaštitu zdravlja Republike Srpske, broj 02/1-020-358/04 od 23. marta 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Živana Gavrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, podnijela je 21. decembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-398/04 od 1. novembra 2006. godine i Rješenja Vlade Republike Srpske o imenovanju direktora Instituta za zaštitu zdravlja Republike Srpske, broj 02/1-020-358/04 od 23. marta 2004. godine. Apelantica je dostavila dopunu apelacije 1. februara 2007. godine.
2. Vlada Republike Srpske, na sjednici održanoj 25. decembra 2003. godine, donijela je Odluku o raspisivanju Javnog konkursa za izbor i imenovanje direktora Instituta za zaštitu zdravlja Republike Srpske. Na osnovu Odluke proveden je postupak objavljivanja javnog konkursa i imenovanje komisije za izbor. Nakon provedenog postupka Vlada Republike Srpske je Rješenjem o imenovanju direktora Instituta za zaštitu zdravlja Republike Srpske broj 02/1-020-358/04 od 23. marta 2004. godine, imenovala dr. Milorada Balabana za direktora Instituta za zaštitu zdravlja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Institut), uz napomenu da rješenje stupa na snagu danom donošenja i da će se objaviti u «Službenom glasniku Republike Srpske». U obrazloženju rješenja je navedeno da je dr. Milorad Balaban imenovan na predmetnu poziciju u pravilno provedenom otvorenom postupku izbora regulisanom u Zakonu o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 25/03 i 41/03).
3. Odlučujući o tužbi apelantice kojom je pokrenula upravni spor, radi poništenja Rješenja Vlade Republike Srpske o imenovanju direktora Instituta za zaštitu zdravlja Republike Srpske, broj 02/1-
020-358/04 od 23. marta 2004. godine, Vrhovni sud je Presudom, broj U-398/04 od 1. novembra 2006. godine, tužbu odbio kao neosnovanu.
4. U obrazloženju presude Vrhovni sud je istakao da je predmetni postupak proveden pred tuženim organom kroz njegovo upravno odlučivanje, da je uslijedilo po službenoj dužnosti, da je predmet njegovog rješavanja izbor direktora na upražnjenu poziciju, a proveden je javnim oglašavanjem uz uslove koje kandidati moraju ispunjavati, komisijskim razmatranjem njihovih prijava posredstvom obavljanja intervjua i na kraju konačnim imenovanjem. Vrhovni sud je naveo da iz činjenica utvrđenih u upravnom postupku proizilazi da je osporeni akt donijet u skladu sa procesno-pravnim odredbama koje uređuju postupak i materijalno-pravnim odredbama koje uređuju uslove predmetnog imenovanja. Taj sud je također istakao da su odlukom tužene od 25. decembra 2003. godine utvrđeni kriteriji za izbor koji nisu mijenjani, te smatra neosnovanim navode apelantice da su kriteriji prilagođeni imenovanom kandidatu. Sud je naveo da rokovi za provođenje izbornih radnji pri predmetnom imenovanju nisu zakonom određeni, pa je pozivanje apelantice na odugovlačenje postupka imenovanja neosnovano, kao i isticanje da izabrani kandidat nije ispunjavao uslov nevođenja krivičnog postupka. Vrhovni sud je na kraju istakao da je Komisija za izbor imenovana saglasno zakonu, da je obavila sve izborne radnje, a činjenica da je izabrani kandidat bio direktor na upražnjenoj poziciji, ne predstavlja situaciju koja bi značila «sukob interesa», te zaključio da je tužba apelantice neosnovana.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je istakla da u osporenoj presudi nije konstatovano da je sve bilo prilagođeno licu koje je imenovano, da se promijenio naziv institucije u kojoj se imenuje za direktora, radi mogućnosti kandidovanja u četvrtom mandatu, da su postavljeni «njegovi članovi komisije» i izmijenjeni kriteriji konkursa. Također je navela da nisu poštovani rokovi koji su propisani, preporuke Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine kao i odredbe zakona koji se odnose na sukob interesa.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud podsjeća da kao opšte pravilo člana 6. Evropske konvencije zahtijeva da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode.
8. U konkretnom slučaju radi se o žalbi apelantice na navodne povrede prava u vezi sa njenim pravom na pravično suđenje u postupku izbora direktora Instituta. Međutim, garancije koje su u tom smislu sadržane u Zakonu o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske, Zakonu o javnim službama («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 17/92»), Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti («Službeni glasnik Republike Srpske», br.18/99. 58/99 i 62/02) kao i Zakonu o Vladi Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 3/97 i 3/98) tiču se prava i obaveza Vlade Republike Srpske da postupak objave konkursa za određeno radno mjesto, provedu zakonito i transparentno, a s druge strane i pravo svakog lica da konkuriše na određeno radno mjesto. Sama činjenica da neko lice ispunjava formalne uslove konkursa ne znači i da će to lice biti i izabrano. S druge strane, to također znači da će u konkretnom slučaju Vlada Republike Srpske, koja je provela konkurs za izbor nekog zvaničnika morati dokazati da je taj izbor bio zakonit. Praksa Evropskog suda za ljudska prava stoji na izričitom stanovištu da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domen «građanskih prava» zaštićenih Evropskom konvencijom. Tako u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije navedeno je da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Kancelariju Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je ovaj dio aplikacije inkompatibilan ratione materiae sa odredbama Evropske konvencije u smislu člana 27. stav 2. Evropske konvencije». (vidi odluku Evropske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. decembra 1989, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). U ovom kontekstu je relevantan i korespondirajući stav koji je zauzeo Ustavni sud u odlukama br. AP-122/06 od 26. juna 2007. godine i AP-3036/06 od 17. novembra 2008. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Dakle, s obzirom da u ovom slučaju prava na čiju povredu se apelantica žali ne potpadaju pod „građanska prava i obaveze“ u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić