Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-788/07 (T. K.)

Odluka donesena 15. 01. 2009.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-788/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 788/07, rješavajući apelaciju Tuzlanskog Kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tuzlanskog Kantona podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-

06-001231 od 18. decembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj I-032-0-I-06-000968 od 28. juna i 21. aprila 2006. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Tuzlanski Kanton (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Tuzla, podnio je, 12. marta 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-001231 od 18. decembra 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-032-0-I-06-000968 od 28 juna i 21. aprila 2006. godine.

2. Općinski sud je na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Kalesiji broj P-

45/05 od 27. juna 2005. godine, postupajući po prijedlogu Z.K. (u daljnjem tekstu: tražioca izvršenja), donio Rješenje broj I-032-0-I-06-000968 od 21. aprila 2006. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje radi naplate novčanog potraživanja tražioca izvršenja na novčanim sredstvima apelanta, koja se vode na transakcijskom računu kod Tuzlanske banke DD Tuzla. Apelant je protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor. Općinski sud je donio Rješenje, broj 032-0-I-06-000968 od 28. juna 2006. godine, kojim je prigovor apelanta odbijen kao neutemeljen, dok je drugim stavom izreke rješenja odbijen prijedlog apelanta za odlaganje izvršenja.

3. Kantonalni sud je odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Općinskog suda, broj I-032-0-I-

06-000968 od 28. juna 2006. godine, donio rješenje, broj 003-0-Gž-06-001231 od 18. decembra 2006. godine, kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud navodi da je obaveza apelanta da isplati tražiocu izvršenja novčani iznos utvrđen presudom broj P-

45/05 od 27. juna 2005. godine. Dalje, Kantonalni sud ističe da je članom 3. stav 2. Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije BiH, na koji se apelant poziva u svojoj žalbi, izričito propisano da se ovaj Zakon ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu ovog Zakona. Ovaj Zakon je stupio na snagu 17. februara 2004. godine, dok je obaveza apelanta prema tražiocima izvršenja nastala 27. juna 2005. godine, što znači da navedeni zakon nije primjenjiv na predmetno izvršenje u cilju njegovog privremenog odlaganja.

4. Apelant ističe da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant predlaže da Ustavni sud ukine osporena rješenja i predmet vrati Kantonalnom sud na ponovni postupak ili da sam meritorno riješi predmet.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenje koje je doneseno u postupku izvršenja pravosnažne i izvršne presude P-45/05 od 27. juna 2005. godine, kojom je utvrđena obaveza apelanta da tražiocu izvršenja isplati određeno novčano potraživanje.

8. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju s postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi bivšu Evropsku komisiju za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, odluku broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, donesenoj u gotovo identičnoj pravnoj situaciji, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

9. U konkretnom slučaju prava i obaveze apelanta su utvrđene pravomoćnom presudom broj P-

45/05 od 27. juna 2005. godine, kojom je apelant obavezan da tražiocu izvršenja isplati naznačeni iznos novca, sa kamatom i troškovima postupka. Podnošenje prijedloga za izvršenje od strane tražioca izvršenja ne mijenja apelantovu novčanu obavezu prema njemu utvrđenu u sudskoj odluci, kao izvršnoj ispravi. S obzirom na navedeno, nesporno je da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda, nisu se utvrđivala nikakva nova građanska prava i obaveze za apelanta.

10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Apelant, također, navodi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoju odluku, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, te konstatira da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Naime, novčani iznos koji apelant treba isplatiti tražitelju izvršenja jeste imovina koja je kao imovinsko pravo zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, međutim, osnovanost isplate kao i visina navedenog novčanog iznosa nisu utvrđeni u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluka u izvršnom postupku. Stoga se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-788/07 (T. K.) | Sudska praksa | Aktio