Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-491/07 (M. T.)

Odluka donesena 15. 01. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-491/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 491/07, rješavajući apelaciju Milisava Tubina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milisava Tubina podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-

561/05 od 10. oktobra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-1212/03 od 25. aprila 2005. godine, i Presude Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici, P-221/02 od 18. marta 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Milisav Tubin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Knežice, podnio je 2. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-561/05 od 10. oktobra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-

1212/03 od 25. aprila 2005. godine, i Presude Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), P-221/02 od 18. marta 2003. godine. Apelant je, 5. marta 2007. godine, dopunio apelaciju.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-221/02 od 18. marta 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda, broj Gž-1212/03 od 25. aprila 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se tuženi Milan Grbić obaveže da mu plati na ime duga iznos od 150,00 DEM, sa zateznom kamatom počev od 1. januara 1995. godine.

3. Apelant je protiv Presude Okružnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je Rješenjem, broj Rev-561/05 od 10. oktobra 2006. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju Rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 382 stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77 do 35/91, te «Službeni glasnik RS» br. 17/93, 14/94, u daljnjem tekstu: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepene presude, propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos 800,00 novih dinara. Iznos od 800,00 novih dinara unesen je u tekst ZPP-a članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a («Službeni glasnik RS» broj 14/94) koje su stupile na snagu 7. jula 1994. godine. U to vrijeme (7. jula 1994. godine) bila je na snazi Uredba o novom dinaru («Službeni glasnik RS» broj 3/94). Članom 1. stav 1. te uredbe propisano je da se uvodi novi dinar kao sredstvo plaćanja u Republici Srpskoj. Paritet novog dinara i njemačke marke u vrijeme donošenja Uredbe bio je 1:1. Dalje je navedeno da je Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 1/97) propisano da je konvertibilna marka monetarna jedinica Bosne i Hercegovine te da je službeni devizni kurs za valutu Bosne i Hercegovine 1 konvertibilna marka za 1 njemačku marku. S obzirom da je apelant revizijom pobijao drugostepenu presudu kojom je potvrđena prvostepena presuda, a kojom je odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu duga u visini 150,00 DM, vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 800,00 KM, te je Vrhovni sud primjenom navedenih odredbi reviziju apelanta odbacio kao nedopuštenu.

4. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv Presude Okružnog suda, broj Gž-1212/03 od 25. aprila 2005. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu, ali je revizija odbačena kao nedopuštena u skladu sa odredbom člana 382 stav 2. ZPP-a. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proističe da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda, broj Gž-1212/03 od 25. aprila 2005. godine.

8. S obzirom da je apelantu Presuda Okružnog suda, broj Gž-1212/03 od 25. aprila 2005. godine, uručena 13. juna 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 2. februara 2007. godine, proističe da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić