Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1130/07 (D. L., M. C., K. Š., M. B., K. R., R. Ž. i Z. J.)

Odluka donesena 15. 01. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1130/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici koja je održana 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 1130/07, rješavajući apelaciju Dušana Luboje i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Dušana Luboje, Mirka Cvijića, Koviljke Šarić, Mire Boškić, Koviljke Roljić, Rade Željković i Zore Jovanović koja je podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-

06-001 217 od 23. februara 2007. godine i Presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-Ž-06-000 091 od 28. septembra 2006. godine zbog toga što je protekao rok za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dušan Luboja, Mirko Cvijić, Koviljka Šarić, Mira Boškić, Koviljka Roljić, Rada Željković i Zora Jovanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mrkonjić-Grada, koje zastupa Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić-Grada, podnijeli su 16. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-

001 217 od 23. februara 2007. godine i Presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-06-000 091 od 28. septembra 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda Mrkonjić-Grad broj Rs. 27/05 od 18. novembra 2005. godine tuženi su obavezani da apelantima isplate primanja iz radnog odnosa u iznosima taksativno navedenim u izreci presude sa pripadajućom kamatom, te da im naknade troškove spora u iznosu od 10.000,00 KM, a višak tužbenog zahtjeva apelanata je odbijen.

3. Rješavajući o žalbi tuženih, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Ž-06-

000 091 od 28. septembra 2006. godine kojom je žalba tuženih uvažena i prvostepena presuda u jednom dijelu ukinuta. U tom dijelu tužba je odbačena kao neblagovremena, a u drugom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen. Istom presudom apelanti su solidarno obavezani da tuženima naknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 412,50 KM.

4. Nezadovoljni drugostepenom presudom, apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-001 217 od 23. februara 2007. godine odbacio reviziju kao nedozvoljenu. Vrhovni sud je obrazložio da su apelanti imali svojstvo običnih suparničara, te se dozvoljenost revizije morala cijeniti prema vrijednosti zahtjeva svakog tužioca ponaosob. Budući da ni za jednog od tužioca vrijednost osporenog dijela tužbenog zahtjeva ne ispunjava propisani imovinski cenzus od 10.000,00 KM za izjavljivanje revizije, kako je to propisano odredbom člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku, revizija je odbačena kao nedozvoljena.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4) Protekao je rok za podnošenje apelacije.

7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelanti odlučuju o tome da li će da koriste pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana koji je propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proizilazi da su apelanti protiv osporene presude Okružnog suda izjavili reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-001 217 od 23. februara 2007. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 091 od 28. septembra 2006. godine.

9. S obzirom na to da je punomoćniku apelanata 2. novembra 2006. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 091 od 28. septembra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 16. aprila 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije koji je predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kad su apelanti primili osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1130/07 (D. L., M. C., K. Š., M. B., K… | Sudska praksa | Aktio