Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1637/07 (T. M.)
Odluka donesena 15. 01. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1637/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 01. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 1637/07, rješavajući apelaciju Tomislava Mitrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tomislava Mitrovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-
07-000345 od 10. aprila 2007. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Tomislav Mitrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, podnio je 17. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-07-000345 od 10. aprila 2007. godine. Apelant je naknadno dopunio apelaciju, žaleći se protiv Rješenja Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-08-0010250 od 1. avgusta 2008. godine.
2. Prvostepenom Presudom Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 041-0-P-06-000483 od 24. novembra 2006. godine, poništeno je Rješenje Ratne bolnice Olovo od 1. marta 1993. godine kao nezakonito, te je Javna ustanova Dom zdravlja Olovo (u daljnjem tekstu: tuženi) obavezan da apelantu uspostavi radno-pravni status za period od 20. juna 1992. godine do 5. maja 2000. godine, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva apelanta, na ime naknade plaće, toplog obroka i regresa za godišnji odmor u iznosu od 80.000,00 KM te uplate doprinosa za PIO, odbijen kao neosnovan.
3. Drugostepenim Rješenjem Kanotnalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000345 od 10. aprila 2007. godine, žalba apelanta podnesena protiv prvostepenog rješenja Općinskog suda od 24. novembra 2006. godine je odbijena, a žalba tuženog uvažena, prvostepena presuda ukinuta i tužba apelanta, podnesena 28. aprila 2000. godine, odbačena kao neblagovremena. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv drugostepenog rješenja Kantonalnog suda od 10. aprila 2007. godine, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Rješenjem, broj 070-0-Rev-07-
001018 od 20. maja 2008. godine, usvojio reviziju, drugostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.
4. Postupajući po rješenju Vrhovnog suda od 20. maja 2008. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje, broj 004-0-Gž-08-001 250 od 1. avgusta 2008. godine, kojim je odbio žalbu apelanta podnesenu protiv prvostepene presude Općinskog suda od 24. novembra 2006. godine, žalbu tuženog uvažio, te prvostepenu presudu ukinuo, a tužbu apelanta od 28. aprila 2000. godine odbacio kao neblagovremenu. Apelant je protiv ovog rješenja Kantonalnog suda izjavio reviziju, o kojoj Vrhovni sud još nije odlučio.
5. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljene revizije od strane apelanta, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud još nije donio odluku o reviziji.
8. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, a s obzirom da je u konkretnom slučaju reviziju izjavio apelant, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić