Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1644/08 (R. B.)

Odluka donesena 15. 01. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1644/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici koja je održana 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 1644/08, rješavajući apelaciju Radoje Berića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 14 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Radoje Berića koja je podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-

0-Ž-08-000 113 od 12. marta 2008. godine zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Radoja Berić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kog zastupa Ružica Topić, advokat iz Banje Luke, podnio je 4. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-08-000 113 od 12. marta 2008. godine. Apelant je 22. avgusta 2008. godine dopunio apelaciju.

2. Odlučujući o apelantovom tužbenom zahtjevu protiv tuženog «Mittal-rudnici Prijedor» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi), radi zaštite prava iz radnog odnosa, vr. spora 32.289,64 KM, Osnovni sud u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je Presudom broj RS:51/05 od 25. januara 2008. godine odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi Odluka o otkazu ugovora o radu tuženog broj 81-101/04 od 29. oktobra 2004. godine i naloži tuženom da apelanta vrati na njegovo ranije radno mjesto ili radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi. St. 2 i 3 izreke presude utvrđeno je da postoji apelantovo potraživanje na ime naknade plate za period od 16. avgusta 2004. godine do 29. januara 2005. godine u iznosu od 153,94 KM, potraživanje tuženog prema apelantu na ime više isplaćene otpremnine u iznosu od 12,46 KM, te da su se potraživanja apelanta i tuženog ugasila do visine 12,46 KM. Slijedom toga, tuženi je obavezan da apelantu isplati iznos od 141,48 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 29. januara 2005. godine pa do konačne isplate. Stavom 4 izreke presude tuženi je obavezan da iznos iz stava 2 presude registruje u Fondu PIO RS u obrascu M-4 i uplati pripadajuće doprinose za PIO i osiguranje za slučaj nezaposlenosti. Stavom 5 izreke presude odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražio isplatu neisplaćenih plata, regresa za korišćenje godišnjeg odmora, zimnice i ogrjeva za period od 8. marta 2002. godine do 8. marta 2004. godine. Stavom 6 izreke presude odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio da mu se isplate plate za period od 8. marta do 16. avgusta 2004. godine, te za period od 29. januara 2005. godine do 15. novembra 2007. godine, kao i zahtjev za isplatu regresa, naknade za ogrjev i zimnicu za period za koji je tužba blagovremena. Stavom 7 izreke presude tuženi je obavezan da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 67,39 KM.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv Presude Osnovnog suda broj RS:51/05 od 25. januara 2008. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Ž-08-000 113 od 12. marta 2008. godine kojom je djelimično uvažio apelantovu žalbu i prvostepenu presudu preinačio u st. 2, 3 i 4 izreke presude tako što je naloženo tuženom da isplati apelantu na ime neisplaćenih plata u periodu od 16. avgusta 2004. godine (a ne kako je očigledno pogrešno navedeno 12. avgusta) do 29. januara 2005. godine iznos od 307,34 KM, te da za apelanta u navedenom periodu uplati doprinose za PIO i osiguranje za slučaj nezaposlenosti u nadležnim fondovima. Takođe, navedenom presudom Okružnog suda ukinuta je prvostepena presuda u dijelu odluke kojom je odbijen apelantov zahtjev kojim je tražio da se poništi Odluka o otkazu ugovora o radu tuženog broj 81-101/04 od 29. oktobra 2004. godine i naloži tuženom da apelanta vrati na njegovo radno mjesto ili radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi (stav 1), u dijelu kojim je utvrđeno da postoji potraživanje tuženog prema apelantu na ime više isplaćene otpremnine u iznosu od 12,46 KM (stav 2), u dijelu kojim je utvrđeno da se potraživanje apelanta i tuženog ugasilo do visine 12,46 KM (stav 3), u dijelu odluke koji se odnosi na isplatu plata za period od 29. januara 2005. godine do 15. novembra 2007. godine (stav 6), u dijelu kojim je tuženi obavezan da plati troškove postupka u iznosu od 67,39 KM (stav 7) i predmet je u ovom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za isplatu plata za period od 8. marta do 16. avgusta 2004. godine, za isplatu regresa za korišćenje godišnjeg odmora, zimnice i ogrjeva (stav 6), kao i u dijelu kojim je odbačena apelantova tužba kojom je tražio isplatu plata, regresa, zimnice i ogrjeva za period od 8. marta 2002. godine do 8. marta 2004. godine (stav 5).

4. Apelant je protiv presude Okružnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), o kojoj, shodno stanju spisa, nije odlučeno.

5. Apelant navodi da mu je odlukom koja je osporena povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 14) Apelacija je preuranjena.

7. Shodno navedenim odredbama, apelacija može da se podnese samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. Ustavni sud ukazuje na odredbu 237 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) koja propisuje uslove za dopustivost revizije.

Član 237

1) Stranke mogu da izjave reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. 3) Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može da dozvoli reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima.

9. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom koji još nije donio odluku o reviziji.

10. Shodno praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kad su ispunjeni uslovi dopustivosti koji su predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji su apelanti dužni da iscrpe prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek da koriste, bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja apelantovog prava je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak koji je predviđen u članu 237 stav 3 Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može da dozvoli reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8a) ostale odluke da navede i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1644/08 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio