Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1812/08 (S. K. iz Doboja)

Odluka donesena 15. 01. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1812/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 1812/08, rješavajući apelaciju Slobodana Kesera, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Kesera, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-08-000 014 od 26. marta 2008. godine, presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Gž-07-000 026 od 18. septembra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Doboju, broj P-543/03 od 5. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Keser (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, koga zastupa Dragan Radović, advokat iz Doboja, podnio je 14. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-000 014 od 26. marta 2008. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Gž-07-000 026 od 18. septembra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-543/03 od 5. oktobra 2006. godine. Apelant je 1. jula 2008. godine dopunio apelaciju.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanta protiv tužene Mjesne zajednice Radnja Donja (u daljnjem tekstu: tužena), radi vraćanja-predaje u posjed, v.p.s. 10.000,00 KM, Osnovni sud je presudom, broj P-543/03 od 5. oktobra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 026 od 18. septembra 2007. godine, odbio tužebeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže tužena da mu preda u posjed dio njegove parcele k.č. 761 k.o. Radnja Donja u površini od 280 m², te obaveže tužena da apelantu plati troškove parničnog postupka. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-08-000 014 od 26. marta 2008. godine, odbacio reviziju apelanta kao nedozvoljenu, obrazlažući da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05- u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 KM. Budući da je u konkretnom slučaju apelant na pripremnom ročištu održanom 31. januara 2006. godine vrijednost spora označio iznosom od 10.000 KM, sud je, imajući u vidu naprijed navedenu zakonsku odredbu zaključio da revizija nije dozvoljena. Vrhovni sud je također ocjenio da odlučivanje o reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, u smislu člana 237. stav 3. ZPP, pa je na osnovu člana 247. ZPP rješenjem odbacio reviziju.

4. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova podrazumijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-08-000 014 od 26. marta 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 026 od 18. septembra 2007. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 026 od 18. septembra 2007. godine.

8. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu 1.oktobra 2007. godine, uručena presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 026 od 18. septembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 14. juna 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1812/08 (S. K. iz Doboja) | Sudska praksa | Aktio