Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2095/07 (A. D.)
Odluka donesena 15. 01. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2095/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 01. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 2095/07, rješavajući apelaciju Amire Džajić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amire Džajić podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-760/05 od 18. maja 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Amira Džajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Senka Nožica, advokatica iz Sarajeva, podnijela je 14. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj U-760/05 od 18. maja 2007. godine, u dijelu u kojem je njena tužba odbijena.
2. Odlukom Izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborna komisija), broj 02-06-174/03 od 17. marta 2005. godine, utvrđeno je da je apelantica preuzimanjem mandata poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predstavnički dom Parlamenta FBiH) 3. decembra 2002. godine, dok je istovremeno njen suprug Kasim Džajić, obavljao dužnost direktora JP «BH Pošta» Sarajevo i člana Upravnog odbora JP «Elektroprivreda BiH» Sarajevo, prekršila odredbe člana 4. stav 1. i 4. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o sukobu interesa), a u vezi sa članom 3. stav 1.b) navedenog zakona. Apelantici su izrečene sankcije i to: nepodobna je da se kandiduje za bilo koju neposrednu ili posredno izabranu funkciju u periodu od četiri godine nakon učinjenog prekršaja, počev od 4. decembra 2002. godine, kao dana učinjenog prekršaja tj. danom preuzimanja dužnosti poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH i kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 KM koju je dužna uplatiti u roku od 60 dana od dana prijema odluke na račun Ministarstva za trezor institucija BiH.
3. Protiv navedene odluke apelantica je podnijela tužbu koju je Sud BiH Presudom, broj U-
760/05 od 18. maja 2007. godine, djelimično uvažio i osporenu odluku Izborne komisije poništio u dijelu kojim je apelantica kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 KM i predmet je vratio Izbornoj komisiji na ponovno rješavanje u tom dijelu. Sud je odbio apelanticinu tužbu kao neosnovanu u dijelu u kojem je osporavala odluku Izborne komisije, kojom joj je zbog sukoba interesa izrečena sankcija zabrane kandidiranja na bilo koju neposrednu ili posredno izabranu dužnost u periodu od četiri godine počev od 4. decembra 2002. godine, jer je u tom dijelu, po ocjeni suda, odluka Izborne komisije pravilna i zakonita.
4. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija)..
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. S obzirom da apelantica smatra da joj je osporenom presudom Suda BiH, kojom je djelimično odbijena njena žalba na rješenje Izborne komisije, dakle u sporu proizašlom iz izbornog procesa, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.
7. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u predmetu Ustavnog suda broj AP 2418/06 od 18. decembra 2008. godine.
8. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 2418/06 od 18. decembra 2008. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji ima karakteristike spora proizašlog iz izbornog procesa, nije odlučivano o apelanticinim građanskim pravima i obavezama. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić