Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2406/07 (M. R.)

Odluka donesena 15. 01. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2406/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici koja je održana 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 2406/07, rješavajući apelaciju Milana Rakovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Milana Rakovića koja je podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-07-000 255 od 15. juna 2007. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Raković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, koga zastupa Stevo Ćulibrk, advokat iz Banje Luke, podnio je 21. avgusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-07-000 255 od 15. juna 2007. godine.

2. Odlučujući o apelantovoj tužbi protiv AD «Autoprevoz» za putnički saobraćaj Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate dnevnica, Osnovni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je Presudu broj RS 576/03 od 5. februara 2007. godine kojom je obavezao tuženog da apelantu na ime neisplaćenih terenskih dnevnica za period od 4. marta do 15. juna 2002. godine isplati iznos od 792,47 KM. Dio tužbenog zahtjeva kojim je apelant tražio isplatu potraživanja prema osnovu neisplaćenih terenskih dnevnica do 4. marta 2002. godine je odbačen kao neblagovremen. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 4. marta 2003. godine, tako da je dio tužbenog zahtjeva za potraživanja do 4. marta 2002. godine odbačen kao neblagovremen zbog toga što je podnesen van subjektivnog roka iz člana 105 Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03: u daljnjem tekstu: ZOR).

3. Apelant je, nezadovoljan Presudom Osnovnog suda broj RS 576/03 od 5. februara 2007. godine, dijelom kojim je dio tužbenog zahtjeva odbačen kao neblagovremen, protiv nje izjavio žalbu koja je Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 255 od 15. juna 2007. godine odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda u dijelu kojim je kao neblagovremena odbačena tužba za isplatu potraživanja prema osnovu neisplaćenih terenskih dnevnica do 4. marta 2002. godine. U obrazloženju presude je navedeno da je odredbom člana 105 stav 2 ZOR-a propisano da radnik tužbu za zaštitu prava može da podnese u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od učinjene povrede. Sud je konstatovao da dnevnice imaju karakter obročnih davanja koja dospijevaju najkasnije u roku od 30 dana nakon isteka mjeseca za koji se vrši obračun naknade, te je apelant imao saznanje da mu dnevnice nisu isplaćene nakon što je protekao taj rok. Dalje je navedeno da je prvostepeni sud pravilno kvalifikovao konkretni spor i pravilno primijenio materijalno pravo i to član 105 stav 2 ZOR-a odbacivši kao neblagovremen dio tužbenog zahtjeva za potraživanja dospjela do 4. marta 2002. godine.

4. Apelant navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) Apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mogući prema zakonu.

6. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana koji je propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelantov tužbeni zahtjev vezan za isplatu duga iz radnog odnosa je Presudom Osnovnog suda broj RS 576/03 od 5. februara 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 255 od 15. juna 2007. godine, odbačen kao neblagovremen u dijelu koji se osporava apelacijom, a kojim je apelant tražio isplatu potraživanja prema osnovu neisplaćenih terenskih dnevnica do 4. marta 2002. godine.

8. Dakle, redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti dijela apelantovog tužbenog zahtjeva koji se odnosio na potraživanja dospjela do 4. marta 2002. godine, već je tužba u ovom dijelu odbačena iz formalnih razloga, s obzirom na to da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo o pitanju osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao da blagovremeno podnese tužbu ili da opravda nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, odluke br. U 22/00 od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i AP 683/07 od 7. i 8. jula 2008. godine, tačka 15). Shodno tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nije djelotvorno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno, van roka, podnio tužbu na osnovu koje redovni sudovi nisu mogli meritorno da odlučuju, jer ona nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mogući prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2406/07 (M. R.) | Sudska praksa | Aktio