Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3161/06 (SUR „Elite motel Dragana“ Banja Luka i Građevinsko preduzeće „Ekodom“ Banja Luka)

Odluka donesena 15. 01. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3161/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP-3161/06, rješavajući apelaciju SUR „Elite motel Dragana“ Banja Luka i Građevinskog preduzeća „Ekodom“ Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija SUR „Elite motel Dragana“ Banja Luka, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-1152/02 od 11. oktobra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Građevinskog preduzeća

„Ekodom“ Banja Luka, podnesena protiv Rješenja Odbora za rješavanje poreskih žalbi Poreske uprave Republike Srpske, broj 01/0104/450-568/02 od 4. novembra 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. SUR „Elite motel Dragana“ Banja Luka i Građevinsko preduzeće „Ekodom“ Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa vlasnik odnosno direktor Marija Knežević, podnijeli su, 24. novembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1152/02 od 11. oktobra 2006. godine i Rješenja Odbora za rješavanje poreskih žalbi Poreske uprave Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Odbor), broj 01/0104/450-568/02 od 4. novembra 2002. godine. Budući da apelacija nije sadržavala neophodne elemente u smislu člana 19. stav 2. tačka 2. Pravila Ustavnog suda, odnosno naznačenje za koje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i/ili međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini apelanti smatraju da su povrijeđene, od apelanata je 6. decembra 2006. godine zatraženo da dopune apelaciju. Apelanti su 19. decembra 2006. godine i 16. marta 2007. godine dostavili Ustavnom sudu dopune apelacije.

2. Iz priložene dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je Rješenjem Poreske uprave Republike Srpske, Područni centar Banja Luka (u daljnjem tekstu: Poreska uprava), broj 02/0702/457-1429/02 od 13. maja 2002. godine, određena prinudna naplata poreskih obaveza poreskom obvezniku „EKO MMM“ kompaniji iz Banje Luke po izvršnom Rješenju Finansijske policije Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Finansijska policija), broj UP-I-01-456-031-0022-1166-

2/00 od 28. decembra 2000. godine, te je utvrđeno da će se naplata izvršiti od apelanata kao povezanih lica, i to pljenidbom robe i pokretne imovine, pljenidbom gotovine, naplatom obaveza iz novčanih sredstava i pljenidbom osnovnih sredstava.

3. Odlučujući po žalbi Marije Knežević kao vlasnice apelanta SUR „Elite motel Dragana“ Banja Luka protiv Rješenja Poreske uprave broj 02/0702/457-1429/02 od 13. maja 2002. godine, Odbor je donio Rješenje broj 01/0104/451-399/02 od 4. novembra 2002. godine, kojim je žalba odbijena kao neosnovana. Takođe, odlučujući po žalbi Marije Knežević kao vlasnice apelanta preduzeća „Ekodom“ Banja Luka protiv Rješenja Poreske uprave broj 02/0702/457-1429/02 od 13. maja 2002. godine, Odbor je donio Rješenje broj 01/0104/450-568/02 od 4. novembra 2002. godine,kojim je žalba odbijena kao neosnovana.

4. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Poreska uprava pokrenula postupak prinudne naplate protiv „EKO MMM“ kompanije iz Banje Luke zbog neplaćenog duga po izvršnom Rješenju Finansijske policije broj UP-I-01-456-031-0022-1166-2/00 od 28. decembra 2000. godine, te da je u toku postupka konstatovano da će naplata utvrđenog duga biti efikasnija ukoliko postupkom prinudne naplate bude obuhvaćena imovina Marije Knežević kao povezanog lica u smislu člana 14. Zakona o Poreskoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 51/01), slijedom čega je i doneseno pobijano rješenje. Nadalje, navedeno je da je donoseći takvo rješenje, prvostepeni organ imao u vidu činjenicu da je Marija Knežević član porodice, tačnije supruga Mirka Kneževića, vlasnika poreskog dužnika „EKO MMM“ kompanije, što ona nije osporila ali da je tvrdila da i pored toga prvostepeni organ nije imao osnova, ni potrebe da u predmetni postupak prinudne naplate uključi apelanta SUR „Elite motel Dragana“ Banja Luka i preduzeće „Ekodom“ Banja Luka, koji su njeno vlasništvo i sudski razdvojeni od imovine Mirka Kneževića. Ispitujući osnovanost žalbenih navoda, Odbor je ocijenio da je Poreska uprava iz utvrđenog činjeničnog stanja izvela pravilan zaključak da je Mirjana Knežević povezano lice u smislu člana 14. stav 1. tačka 1. Zakona o poreskoj upravi, te da su ispunjeni uslovi za naplatu duga poreskog dužnika „EKO MMM“ na način određen pobijanim rješenjem. Takav zaključak Odbor je zasnovao na odredbama čl. 264. stav 2, 273. i 275. stav 1. Porodičnog zakona („Službeni list SR BIH broj 21/79), konstatujući da da su preduzeće „EKO MMM“ i apelanti zajednička imovina Mirka i Marije Knežević, čak iako bi poslovanje istih bilo potpuno odvojeno, jer je u pitanju zajednička imovina bračnih drugova, pa su i prihodi ostvareni od takve imovine zajednički.

5. U međuvremenu apelant „Ekodom“ Banja Luka je pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom zbog nedonošenja rješenja po njegovoj žalbi protiv Rješenja Poreske uprave broj 02/0702/457-1429/02 od 13. maja 2002. godine, ali kako je u doneseno drugostepeno Rješenje Odbora broj 01/0104/450-568/02 od 4. novembra 2002. godine, tužbu je proširio na to rješenje. Predmet je zaveden pod brojem U-1153/02 i prema stanju spisa je u toku.

6. Apelant SUR „Elite motel Dragana“ Banja Luka je podnio tužbu protiv Rješenja Odbora broj 01/0104/451-399/02 od 4. novembra 2002. godine, koja je odbijena kao neosnovana Presudom Vrhovnog suda broj U-1152/02 od 11. oktobra 2006. godine.

7. U obrazloženju presude je navedeno da iz dokaza provedenih u upravnom postupku proizilazi da je Rješenjem Poreske uprave 02/0702/457-1429/02 od 13. maja 2002. godine, određena naplata poreskih obaveza poreskom obvezniku „EKO MMM“ kompaniji iz Banje Luke po izvršnom Rješenju Finansijske policije broj UP-I-01-456-031-0022-1166-2/00 od 28. decembra 2000. godine, te je utvrđeno da će se naplata izvršiti od apelanta SUR „Elite motel Dragana“ Banja Luka kao povezanog lica, i to pljenidbom novčanih sredstava-gotovine i uplatom na odgovarajuće budžetske račune. Takođe, proizilazi da su Mirko i Marija Knežević, kao bračni drugovi 1. januara 2000. godine zaključili sporazum kojim je izvršena dioba i režim korištenja, upravljanja i raspolaganja imovinom koja se u javnim knjigama u kojima se upisuju prava na nekeretninama, vodi na njihovim imenima ili na imenima njihove malodobne zajedničke djece. Vrhovni sud je zaključio da je Odbor u postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primjenio materijalno pravo i o svemu dalo valjane razgloge koje je prihvatio taj sud. Naime, Vrhovni sud je istakao da je odredbom člana 14. Zakona o poreskoj upravi regulisano da, ako nije drugačije propisano poreskim zakonima, povezanim licima se smatraju članovi porodice obveznika i lice koje kontroliše obveznika, lice koje kontroliše obveznik ili lice koje je pod zajedničkom kontrolom sa obveznikom. Tačkom 2. istog člana regulisano je da se u porodicu obveznika ubrajaju supružnik obveznika, srodnici u prvoj liniji, braća i sestre, usvojenici i njihovi potomci koji žive u zajedničkom domaćinstvu. U odnosu na tužbene prigovore kojima se ukazivalo na odredbe člana 53. i

54. Zakona o preduzećima, Vrhovni sud je konstatovao da je riječ o poreskim obvezama likvidnog pravnog lica ili organizacije, a što nije slučaj u konkretnoj pravnoj stvari. Nadalje, kada se imaju u vidu odredbe člana 4. u vezi sa članom 7. Pravilnika o prinudnoj naplati u regulisanju poreskih obaveza (Službeni glasnik Republike Srpske broj 10/02), naveo je da riječ je o alternativnoj odgovornosti lica iz člana 50, 51, i 53 stav 3. tog Zakona, što takođe u konkretnom predmetu nije slučaj.

8. Apelaciju je u ime apelanata podnijela vlasnica Marija Knežević, žaleći se na povredu prava da ne budu podvrgnuta mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske Konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Tvrdi da su ona i njen suprug zaključili ugovor o razdvajanju u braku stečene imovine, te da apelanti i preduzeće njenog supruga nikada nisu bila njihova zajednička imovina, odnosno da je ona bila isključivi vlasnik i direktor apelanata, kao i da nije nije mogla imati uvid u poslovanje preduzeća svog supruga, niti je odgovorna za njegov rad. Nadalje, navodi da je ponižena pred svojim radnicima zbog toga što je Poreska uprava prvo oduzela robu apelanta preduzeća „Ekodom“ Banja Luka i „zatvorila“ apelanta „Elit motel Dragana“, iako je firma njenog supruga imala dovoljno sredstava iz kojih su se mogla naplatiti poreska dugovanja. Takođe, žali se da Poreska uprava neće da „odblokira“ apelanta Građevinsko preduzeće „Ekodom“, iako su poreske obaveze „EKO MMM“ kompanije izmirene još 2002. godine, te ističe da je Poreska uprava po zakonu trebala prvo da donese rješenje kojim se utvrđuje da su ona i apelanti povezana lica sa „EKO MMM“ kompanijom pa tek onda da provede postupak prinudne naplate poreskih obaveza.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud prvenstveno konstatuje da su osporene odluke, kojim je određena prinudna naplata poreza poreskog obveznika „EKO MMM“ kompanije Banja Luka od apelanata kao povezanih lica, zasnovane na odredbama člana 14. Zakona o Poreskoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske, broj 51/01), odnosno na odredbama Porodičnog zakona(„Službeni list SR BIH broj 21/79).

11. Obzirom da apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stanovište da ne postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, kao što je bilo u ovom slučaju (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluku o dopustivosti, broj AP-928/06 od 9. maja 2007. godine) te je zaključio da je pozivanje apelanata na povredu ovog ustavnog prava ratione materiae inkopatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Shodno tome, a imajući u vidu da je u prethodnoj tački ove odluke konstatirano da je obaveza apelanata zasnovana na propisima koji reguliraju predmetnu oblast, Ustavni sud u konkretnom slučaju ne nalazi ništa što bi ukazivalo da bi trebao odstupiti od svoje prakse te zaključuje da su navodi apelanata, prema kojim je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkopatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je apelaciju u ime apelanata podnijela vlasnica odnosno direktor Marija Knežević, žaleći se je u predmetnim postupcima takođe povrijeđeno pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske Konvencije. Međutim, Ustavni sud primjećuje da su u postupku pred Ustavnim sudom apelanti SUR „Elite motel Dragana“ Banja Luka i Građevinsko preduzeće „Ekodom“ Banja Luka kao pravna lica, koja ne mogu biti žrtve povrede naprijed navedenih prava. Takođe, Ustavni sud podsjeća da su osporene odluke donesene u postupcima prinudne naplate poreza i da nije moguće dovesti u vezu te postupke i garacije prava da neko lice ne bude podvrgnuto mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku, prava na privatni i porodični život i prava na brak i zasnivanje porodice. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da su i ostali navodi iz apelacije inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3161/06 (SUR „Elite motel Dragana“ Banja… | Sudska praksa | Aktio