Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3199/07 (I. S.)

Odluka donesena 15. 01. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija preuranjena
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3199/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 3199/07, rješavajući apelaciju Irfana Softića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Irfana Softića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-13/07 od 9. oktobra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Irfana Softića podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj P-227/06 od 20. juna 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Irfan Softić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 28. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Gž-13/07 od 9. oktobra 2007. godine. Apelant je 21. jula 2008. godine proširio apelaciji protiv Presude Suda BiH broj P-227/06 od 20. juna 2008. godine. Takođe, apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi naredio Sudu BiH da zastane sa odlučivanjem o žalbi koju je apelant podnio protiv Presude Suda BiH broj P-227/06 od 20. juna 2008. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.

2. Apelant je 20. oktobra 1997. godine podnio prijavu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) sa zahtjevom da se poništi kao nezakonito Rješenje Ministarstva vanjske trgovine i međunarodnih komunikacija Bosne i Hercegovine broj 07-2-NF-126-

3159/97 od 16. juna 1997. godine, te shodno tome da mu se isplate neisplaćene plate za period od 1. marta do 30. novembra 1997. godine u iznosu od 7.000,00 KM. Dom je usvojio Odluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/97/76, Irfan Softić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, od 8. oktobra 2001. godine. U zaključku predmetne odluke je navedeno da je Rješenjem Ministarstva vanjske trgovine i međunarodnih komunikacija Bosne i Hercegovine broj 07-2-NF-126-

3159/97 od 16. juna 1997. godine prekršeno pravo apelanta na mirno uživanje imovine u smislu člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pa je naređeno Bosni i Hercegovini da isplati apelantu neisplaćene plate u iznosu od 7.000,00 KM i kamatu u iznosu od 1.800,00 KM.

3. Apelant je 27. novembra 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv Ministarstva za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose Sarajevo radi isplate plata. Općinski sud je donio Presudu broj PR-518/00 od 22. januara 2003. godine kojom je poništeno kao nezakonito Rješenje pravnog prednika Ministarstva za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose Sarajevo broj 07-2-NF-126-3159/97 od 16. juna 1997. godine. Naloženo je tuženom da po osnovu Rješenja broj 07-2-NF-120-3192-30/96 od 1. decembra 1996. godine, na ime neisplaćenih plata, isplati apelantu iznos od 6.101,10 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 27. novembra 1997. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 150,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev apelanta je odbijen.

4. Protiv Presude Općinskog suda broj PR-518/00 od 22. januara 2003. godine apelant je podnio žalbu Sudu BiH koji je Presudom broj Gž-16/06 od 30. novembra 2006. godine odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

5. Sud BiH, odlučujući o prijedlogu Bosne i Hercegovine, Ministarstva za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj PR-518/00 od 22. januara 2003. godine, donio je Rješenje broj Gž-13/07 od 9. oktobra 2007. godine kojim je dozvoljeno ponavljanje postupka, pa su Presuda Suda BiH broj Gž-16/06 od 30. novembra 2006. godine i Presuda Općinskog suda broj PR-518/00 od 22. januara 2003. godine ukinute i predmet dostavljen prvostepenom vijeću Suda BiH na ponovno postupanje. U obrazloženju svog rješenja Sud BiH je naveo da su u konkretnom slučaju ispunjene nužne pretpostavke za ponavljanje postupka iz člana 222. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, budući da u predmetnom postupku nije učestvovala Bosna i Hercegovina, odnosno njen zakonski zastupnik, već Ministarstvo za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose Sarajevo koje nema stranačku sposobnost.

6. U ponovnom postupku Sud BiH je donio Presudu broj P-227/06 od 20. juna 2008. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže tužena da mu isplati na ime materijalne štete-neisplaćenih naknada-plata, za period od 1. marta do 30. novembra 1997. godine, iznos od 6.101,10 KM sa zakonskom kamatom od 27. novembra 1997. godine pa do isplate, te na ime nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove i smanjenje životne aktivnosti, koje su nastale zbog poniženja i duševne boli, iznos od 18.300,00 KM sa kamatama od 27. novembra 1997. godine pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka. Apelant je obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.129,52 KM u roku od 15 dana.

7. Protiv Presude Suda BiH broj P-227/06 od 20. juna 2008. godine apelant je podnio žalbu Apelacionom vijeću Suda BiH. Prema stanju spisa postupak po žalbi je u toku.

8. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. apelacija je preuranjena;»

10. U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv Rješenja Suda BiH broj Gž-

13/07 od 9. oktobra 2007. godine kojim je dozvoljeno ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj PR-518/00 od 22. januara 2003. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanim Rješenjem Suda BiH broj Gž-13/07 od 9. oktobra 2007. godine nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Takođe, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o pravu na imovinu apelanta u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u ovom dijelu u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U odnosu na pobijanu Presudu Suda BiH broj P-227/06 od 20. juna 2008. godine, Ustavni sud podsjeća da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. S obzirom da je apelant protiv navedene presude podnio žalbu Sudu BiH, te da je postupak u toku, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3199/07 (I. S.) | Sudska praksa | Aktio