Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3229/06 (A. M.)

Odluka donesena 15. 01. 2009.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3229/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 3229/06, rješavajući apelaciju Ane Miljanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ane Miljanović podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-06-000 002 od 20. juna 2006. godine i Presude Okružnog suda u

Trebinju Gž-145/04 od 27. maja 2005. godine, jer se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Ana Miljanović (u daljnem tekstu: apelantica) iz Trebinja, koju zastupa advokat Drago Babić, podnijela je 4. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 002, od 20. juna 2006. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnem tekstu Okružni sud) broj Gž-145/04, od 27. maja 2005. godine.

2. Apelantica je 30. avgusta 1999. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv Srpske pravoslavne crkve, Općine Trebinje i M.S., radi utvrđenja da je stekla pravo proširenja u ispražnjeni dio stana, koji je ranije korisitila S.B, a koji se nalazi u Trebinju, u ulici Kralja Petra I Oslobodioca broj 1. Presudom Osnovnog suda broj P-239/99 od 12. marta 2001. godine, odbačen je zbog nenadležnosti tužbeni zahtjev apelantice da se utvrdi da je stekla pravo proširenja u ispražnjeni dio predmetnog stana, koji je ranije korisitila S.B. Presudom Okružnog suda broj Gž. 145/04 od 27. maja 2005. godine preinačena je presuda Osnovnog suda od 12. marta 2001. godine u dijelu kojim se tužba odbacuje zbog nenadležnosti suda, pa je apelantica odbijena sa tužbenim zahtjevom za utvrđenje da je stekla pravo proširenja u ispražnjeni dio predmetnog stana. Apelantica je protiv presude Okružnog suda od 27. maja 2005. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 002 od 20. juna 2006. godine revizija apelantice odbijena je kao neosnovana.

3. Apelantica je 10. juna 2002. godine podnijela prijavu Domu za ljudska prava žaleći se, između ostalog, i na navedenu presudu Okružnog suda broj Gž. 145/04 od 27. maja 2005. godine. Apelantica je navela da su joj pobijanom presudom povrijeđena prava iz člana 6. stava 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je smatrala da nakon smrti sustanara S.B. ima pravo na proširenje u ispražnjeni dio stana u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o stambenim odnosima, te je tražila da se M.S. iseli iz predmetnog stana, kao nezakoniti nosilac stanarskog prava. U tu svrhu, apelantica je pokrenula pet različitih sudskih i upravnih postupaka, kako bi ostvarila i zaštitila svoje pravo. Istovremeno, prekršajnim i krivičnim prijavama ukazivala je na nezakonito postupanje nadležnih vlasti.

4. S obzirom da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Komisija) prestala postojati 31. decembra 2006. godine Ustavni sud je dobio mandat, prema Sporazumu u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji je zaključen u januaru 2007. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2007. godine), da odlučuje o predmetima podnesenim Domu za ljudska prava do 31. decembra 2003. godine. U skladu sa navedenim Sporazumom, Ustavni sud je na sjednici od 15. marta 2007. godine, odlučujući o prijavi apelantice, donio Odluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/02/11139.

5. Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da je Republika Srpska povrijedila pravo apelantice na imovinu koje štiti član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je naredio Republici Srpskoj da, bez daljnjeg odlaganja, a najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema Odluke, obavezno uspostavi ranije stanje koje je postojalo prije nego što je sporni odnos nastao (restitutio in integrum) i preduzme sve potrebne korake da osigura da se apelantica proširi u ispražnjeni dio sustanarskog stana, te da joj isplati iznos od 5.000 KM (pethiljada), kao naknadu za nematerijalnu štetu koju je pretrpjela zbog povrede prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke. Također, naloženo je da Republika Srpska apelantici isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) godišnje na iznos utvrđen u zaključcima navedeno odluke, nakon isteka perioda utvrđenog tim zaključcima za isplatu tog iznosa ili bilo kojeg njegovog neisplaćenog dijela do datuma pune isplate.

6. Apelantica je 2. oktobra 2007. godine obavijestila Ustavni sud da navedena odluka Ustavnog suda nije izvršena. Ustavni sud je na zasjedanju od 13. decembra 2007. godine, donio Rješenje o neprovođenju odluke.

7. Apelantica je 4. decembra 2006. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-000 002 od 20. juna 2006. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju broj Gž-145/04, od 27. maja 2005. godine. Apelantica je navela da je pobijanim presudama povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije, pravo iz člana II/3. (f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana II/3. (g) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

9. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela prijavu Domu za ljudska prava protiv Presude Okružnog suda broj Gž-145/04 od 27. maja 2005. godine, a da je u toku tog postupka podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv iste te presude i Presude Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 002 od 20. juna 2006. godine, žaleći se na isti sudski postupak kao i u prijavi broj CH/02/11139. Ustavni sud konstatuje da je prilikom donošenja odluke broj CH/02/11139 od 15. marta 2007. godine imao u vidu da je apelantica protiv Presude Okružnog suda broj Gž-145/04 od 27. maja 2005. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu, što je konstatovano u tački 53. navedene Odluke. Međutim, Ustavni sud je u konkretnom slučaju utvrdio da je podnositeljica prijave pokrenula pet različitih sudskih i upravnih postupaka kako bi ostvarila i zaštitila svoje pravo, pa kako su organi bili neaktivni zaključio je da «interes djelotvorne zaštite [apelantice] i imperativi pravne države, zahtijevaju u predmetnom slučaju da Ustavni sud donese meritornu odluku, kojom bi se riješio predmetni slučaj (tačka 87.citirane Odluke). Iz navedenog proizlazi da je u ovom predmetnom slučaju Ustavni sud donio meritornu odluku o suštini zahtjeva apelantice, ne čekajući da se okonča postupak po reviziji koju je apelantica izjavila protiv osporene presude Okružnog suda. Vrhovni sud je Presudom broj 118-0-Rev-06-000 002 od 20. juna 2006. godine, reviziju apelantice izjavljenu protiv navedene presude Okružnog suda odbio kao neosnovanu.

10. Ustavni sud je na zasjedanju od 13. decembra 2007. godine usvojio Rješenje o neprovođenju odluke CH/02/11139, od 15. marta 2007. u skladu sa članom XI(3) Sporazuma, čl. 2. i 6. Sporazuma iz 2007. godine, kao i pravilom 15. u vezi sa pravilom 56. Pravila procedure Ustavnog suda i isto Rješenje u skladu sa pravilom 56. stavom 5. Pravila procedure Ustavnog suda, dostavio nadležnom tužiocu radi daljnjeg postupka po Rješenju.

11. Ustavni sud konstatuje da je donesena meritorna odluku broj CH/02/11139 od 15. marta 2007. koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet apelacije, kojom je utvrđena povreda prava apelantice iz člana 1 Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da apelantica nije ponudila nikakve nove činjenice ili dokaze koji bi iziskivali novo odlučivanje Ustavnog suda, nego se uz navođenje istih argumenata u apelaciji žali ponovno na istu presudu Okružnog suda o kojoj je već odlučeno. Činjenica da je u međuvremenu donesena i presuda Vrhovnog suda kojom je njena revizija protiv drugostepene odluke odbijena, ne mijenja ovakav zaključak Ustavnog suda, budući da je o suštini njenih prava već odlučeno ne čekajući da se okonča postupak po reviziji.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3229/06 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio