Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3301/06 («Elektrobosna-N» d.o.o. Jajce)

Odluka donesena 15. 01. 2009.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3301/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP-3301/06, rješavajući apelaciju «Elektrobosna-N» d.o.o. Jajce, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Elektrobosna-N» d.o.o. Jajce podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik broj 006-0-Pž-06-000 085 od 14. septembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Elektrobosna-N» d.o.o. Jajce (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca, podnio je 12. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 006-0-Pž-06-000 085 od 14. septembra 2006. godine, rješenja o dosudi Općinskog suda u Bugojnu-Odjeljenje u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ip-56/05 od 1. juna 2006. godine, rješenja o namirenju Općinskog suda broj Ip-56/05 od 1. juna 2006. godine i zaključka o prodaji Općinskog suda broj Ip-

56/05 od 27. februara 2006. godine.

2. HYPO ALPE – ADRIA BANK d.d. Mostar, podružnica Vitez (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) je 31. marta 2005. godine Općinskom sudu u Bugojnu-Odjeljenje u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja osiguranog založnim pravom – hipotekom i to pljenidbenim popisom pokretnih stvari i zaliha robe apelanta kao založnog dužnika. U prijedlogu za izvršenje je navedeno da su sporazumima tražitelja izvršenja i apelanta kao izvršenika i to Sporazumom stranaka o osiguranju novčanog potraživanja zaključenog kod Općinskog suda u Jajcu, koji je sastavni dio Rješenja broj Ip-134/03 od 5. septembra 2003. godine, koje je postalo pravomoćno i izvršno 5. septembra 2003. godine, Sporazumom stranaka o osiguranju novčanog potraživanja zaključenog kod Općinskog suda u Bugojnu, koji je sastavni dio Rješenja br. Ip- 246/04 i Ip-247/04 od 12. augusta 2004. godine, koja su postala pravomoćna i izvršna 12. augusta 2004. godine i Potvrde o registraciji zaloga pri Ministarstvu pravde BiH, br. A-20050112-

8, A-20050112-10 od 12. januara 2005. godine, br. A-20050120-12, A-20050120-13 od 20. januara 2005. godine, osigurana novčana potraživanja koja ima tražitelj izvršenja prema apelantu na temelju više ugovora o kreditu, koji su precizirani u prijedlogu za izvršenje. Prijedlogom su takođe precizirane nekretnine i pokretne stvari, koje su predmet založnog prava, za koje je tražitelj izvršenja tražio da se prodaju, te da se iz iznosa dobivenog prodajom namire njegova novčana potraživanja.

3. Općinski sud je 14. aprila 2005. godine donio rješenje o izvršenju broj Ip-26/05 kojim je dozvolio izvršenje kako je predložio tražitelj izvršenja u prijedlogu za izvršenje od 31. marta 2005. godine. Navedenim rješenjem je određeno izvršenje na nekretninama, pokretnim stvarima, zalihama sirovina i tehničkog materijala u vlasništvu i posjedu apelanta na način da sudski izvršitelj oduzme, procijeni i proda nepokretne i pokretne stvari, zalihe sirovina i tehničkog materijala koje su u vlasništvu i posjedu apelanta, te namiri tražitelja izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom.

4. Nakon toga, zaključkom o prodaji broj Ip-56/05 od 27. februara 2006. godine Općinski sud je, radi namirenja novčanog potraživanja tražitelja izvršenja, odredio prvu javnu prodaju pokretne i nepokretne imovine apelanta koja je predmet založnog prava, u ukupnoj vrijednosti od 9.751.310,00 KM.

5. Općinski sud je, potom, donio rješenje o dosudi broj Ip-56/05 od 1. juna 2006. godine, kojim se ponuđaču «GROTIS» d.o.o. Jajce-Vinac, kao najpovoljnijem ponuđaču, dosuđuje pokretna i nepokretna imovina na kojoj je dosadašnje pravo svojine imao apelant. Nadalje, rješenjem je određeno da se ovom ponuđaču, kao kupcu nekretnina i pokretnina iz tačke 1. ovog rješenja, iste odmah predaju u posjed.

6. Rješenjem o namirenju broj Ip-56/05 od 1. juna 2006. godine, Općinski sud je utvrdio da je iz iznosa dobijenog prodajom nekretnina i pokretnina apelanta namireno novčano potraživanje tražitelja izvršenja.

7. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv navedenog rješenja o dosudi i rješenja o namirenju, Kantonalni sud je donio rješenje broj 006-0-Pž-06-000 085 od 14. septembra 2006. godine, kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana.

8. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda je navedeno da prema stanju spisa prvostepenog suda proizlazi da je vrijednost nekretnina i pokretnih stvari utvrđena zaključkom o prodaji. Kod utvrđivanja vrijednosti nekretnina prvostepeni sud je uzeo Elaborat o procjeni vrijednosti kako nekretnina tako i pokretne imovine, koji je sačinjen prilikom zasnivanja založnog prava. Elaborat je sačinjen od strane sudskih vještaka u maju 2003. godine. Kantonalni sud je smatrao da su neosnovani žalbeni navodi apelanta da je vrijednost nekretnina koje su predmet izvršenja utvrđena protivno odredbi člana 80. Zakona o izvršnom postupku. Pomenutom zakonskom odredbom je utvrđeno na koji će način sud utvrditi vrijednost nekretnina, a između ostalog to se može učiniti vještačenjem, odnosno procjenom vještaka ili poreske uprave, a i same stranke mogu da postignu sporazum u pogledu vrijednosti nekretnina, što zavisi od same volje stranaka. Kako je dalje smatrao Kantonalni sud, zakonom nije isključena mogućnost da se iskoristi nalaz vještaka koji su izvršili procjenu vrijednosti nekretnina prilikom zasnivanja založnog prava.

9. Razlog zašto sudovi prihvataju ovakav nalaz stoji u činjenici da se prilikom zasnivanja založnog prava ne zahtijeva obavezna procjena nekretnina koje su predmet hipoteke. Zasnivanje založnog prava i dalje se vrši u skladu s odredbama čl. 251.a, 251.b, 251.v, 251.d. i 251.đ. ranijeg Zakona o izvršnom postupku u kojima nije predviđena obaveza vještačenja vrijednosti nekretnina. Međutim, kako je predmetni Sporazum (Sporazum stranaka, koji je sastavni dio navedenog rješenja broj Ip-134/03, kojim je određeno osiguranje novčanog potraživanja tražitelja izvršenja upisom založnog prava na određenim nekretninama apelanta) zaključen pred izvršnim sudom, sud je na postupak zasnivanja založnog prava primijenio pravila izvršnog postupka, gdje se uvijek zahtijevala procjena vještaka. Do donošenja posebnog zakona, u prelaznim i završnim odrebama Zakona o izvršnom postupku je izričito navedeno da će se primjenjivati odredbe ranijeg Zakona o izvršnom postupku. Zbog toga je prvostepeni sud kod utvrđivanja vrijednosti nekretnina primijenio raniju procjenu vještaka. Na samom ročištu radi utvrđivanja vrijednosti nekretnina apelant je predložio da se izvede dokaz vještačenjem od strane istih vještaka, ali nije učinio vjerovatnim da je sadašnja vrijednost nekretnina povećana. Osim toga apelant se u postupku zasnivanja založnog prava saglasio sa utvrđenom vrijednošću nekretnina, a nakon što je primio rješenje o izvršenju nije predložio novo vještačenje. Na zaključak o utvrđivanju vrijednosti nekretnina nije dozvoljen pravni lijek, a sve u cilju efikasnosti i hitnosti izvršnog postupka. Ostali žalbeni navodi koji se tiču predmeta izvršenja su se mogli iznositi u samom prigovoru na rješenje o izvršenju. Pored toga u prijedlogu za izvršenje navedene su i sve nekretnine i pokretne stvari koje su identične onim u rješenju kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje, odnosno rješenju o namirenju i rješenju o dosudi.

10. U obrazloženju je također navedeno da stanje spisa ukazuje da je nakon zasnivanja založnog prava došlo do promjena u zemljišnoj knjizi, jer je izvršeno cijepanje matične parcele k.č. 919, bez znanja i pristanka tražitelja izvršenja, pa ovo cijepanje nema uticaja u postupku izvršenja, jer hipoteka se proteže na cijelu nekretninu, saglasno odredbi člana 68. stav 3. Zakona o vlasničko pravnim odnosima. Kantonalni sud je smatrao da su zbog toga neosnovani žalbeni navodi apelanta da navedena nekretnina i oprema nije mogla biti predmet izvršenja, jer je to suprotno stanju spisa prvostepenog suda.

11. Apelant se žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da određene nekretnine, objekti i oprema nisu mogli biti predmet izvršenja, te da je pogrešno primijenjen Zakon o izvršnom postupku kod utvrđivanja vrijednosti nekretnina koje su bile predmet založnog prava.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

13. Ustavni sud primjećuje da je apelant kao osporene odluke označio rješenje Kantonalnog suda, koje je doneseno povodom apelantove žalbe protiv rješenja o dosudi i rješenja o namirenju, odnosno odluka koje su donesene u izvršnom postupku u kojem je izvršena prodaja imovine apelanta kao izvršenika. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

14. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, donesenoj u gotovo identičnoj pravnoj situaciji, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske , broj 13800/88 OI 94).

15. U konkretnom slučaju, apelant kao izvršenik osporava odluke koje su donesene u izvršnom postupku u kojem je izrvršena prodaja imovine apelanta radi namirenja novčanog potraživanja, koje je apelant imao prema tražitelju izvršenja. Ustavni sud naglašava da je u konkretnom izvršnom postupku predmet izvršenja umjesto pravomoćne presude izvršna sudska nagodba, odnosno sporazumi apelanta i tražitelja izvršenja o osiguranju novčanog potraživanja, koji su sastavni dio navedenih pravomoćnih i izvršnih sudskih rješenja. Ustavni sud dalje zapaža da je u predmetnom izvršnom postupku izvršena prodaja apelantove imovine, koja je prethodno bila određena kao predmet založnog prava i čija je vrijednost ranije utvrđena sporazumom stranaka. Prema tome, nikakva nova građanska prava, odnosno obaveze apelanta nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku. Naime prava i obaveze apelanta su utvrđene u sporazumima apelanta i tražitelja izvršenja, a koji su u izvršnom postupku imali snagu izvršne sudske nagodbe. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada pobijanim rješenjima nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

16. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanje građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 6. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. Apelant, također, navodi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te da određene nekretnine, objekti i oprema koje su prodate nisu mogle biti predmet izvršenja. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoju odluku, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, te konstatira da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Ustavni sud napominje da je apelant sporazumom zaključenim pred sudom određenu svoju imovinu svojevoljno založio kao osiguranje da će biti isplaćeni krediti koje je dobio od tražitelja izvršenja. Osporenim odlukama donesenim u izvršnom postupku samo je određen najpovoljniji ponuđač kao i činjenica da je iz cijene prodate imovine namireno potraživanje tražitelja izvršenja. S tim u vezi, Ustavni sud smatra ni navodi apelanta da određena imovina nije mogla biti predmet izvršenja ne mogu biti od uticaja na rješenje konkretne pravne stvari. Stoga se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3301/06 («Elektrobosna-N» d.o.o. Jajce) | Sudska praksa | Aktio