Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3419/08 (Z. R.)
Odluka donesena 15. 01. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3419/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 01. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici koja je održana 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 3419/08, rješavajući apelaciju Zlatana Radića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Zlatana Radića koja je podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Kž-08-000 136 od 10. septembra 2008. godine i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Kvl-08-000 002 od 15. jula 2008. godine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zlatan Radić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bratunca, kog zastupa Slobodan Cvijetić, advokat iz Bijeljine, podnio je 24. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Kž-08-000 136 od 10. septembra 2008. godine i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Kvl-
08-000 002 od 15. jula 2008. godine.
2. Presudom Okružnog suda broj 012-0-K-06-000 021 od 12. septembra 2006. godine apelant je proglašen krivim za krivično djelo «teška tjelesna ozljeda» iz člana 156 stav 5 u vezi sa st. 3 i 1 Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju treba da se uračuna vrijeme provedeno u pritvoru, te je obavezan da isplati troškove krivičnog postupka i paušala.
3. Presudom Vrhovnog suda 118-0-Kž-06-000 253 od 23. avgusta 2007. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okružnog tužioca u Bijeljini i apelantovog branioca, a djelomičnim uvažavanjem žalbe punomoćnika oštećene Jelike Marković preinačena je presuda Okružnog suda u dijelu odluke o troškovima krivičnog postupka na način preciziran u izreci presude. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. Stavom 3 izreke presude odbačena je kao neblagovremena dopuna žalbe apelantovog branioca.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Kvl-08-000 002 od 15. jula 2008. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka koji je podnio apelantov branilac, a koji je okončan pravosnažnom presudom Okružnog suda broj 012-0-K-06-000 021 od 12. septembra 2006. godine.
5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Kž-08-000 136 od 10. septembra 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog branioca koja je izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda broj 012-0-Kvl-08-000 002 od 15. jula 2008. godine.
6. Apelant se žali da mu je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. Apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.
8. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donesena u postupku u kom je sud odlučivao o njegovom zahtjevu za ponavljanje postupka koji je okončan pravosnažnom presudom Okružnog suda broj 012-0-K-06-000 021 od 12. septembra 2006. godine i Presudom Vrhovnog suda 118-0-Kž-06-000 253 od 23. avgusta 2007. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, da se odgovori na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, odnosno, da li se u tom postupku odlučuje o krivičnoj optužbi protiv njega. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14, strana 171 i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je usvojila stanovište da se član 6 Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta. Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će da bude odobreno ponovno suđenje ili ne.
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju povodom Rješenja Vrhovnog suda broj 118-0-Kž-08-000 136 od 10. septembra 2008. godine i Rješenja Okružnog suda broj 012-0-Kvl-08-000 002 od 15. jula 2008. godine, kojima je odbijen njegov zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog krivičnog postupka.
10. Ustavni sud konstatuje da se u krivičnom postupku pred Okružnim sudom, u kom je apelant proglašen krivim za krivično djelo «teška tjelesna ozljeda» iz člana 156 stav 5 u vezi sa st. 3 i 1 Krivičnog zakona Republike Srpske, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, odlučivalo o krivičnoj optužbi protiv njega, pa Ustavni sud u smislu navoda izraženih u tački 8 ove odluke zaključuje da se predmetni postupak o apelantovom zahtjevu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne tiče utvrđivanja apelantove krivične odgovornosti u smislu člana 6 Evropske konvencije. U navedenom postupku se odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ili ne.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić