Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3602/08 (D.M.)
Odluka donesena 15. 01. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3602/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 01. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici koja je održana 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 3602/08, rješavajući apelaciju D.M., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija D.M. koja je podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 295 od 5. septembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-06-000 344 od 28. novembra 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj Rs-741/04 od 27. februara 2006. godine zbog toga što je protekao rok da se podnese apelacija.
OBRAZLOŽENJE
1. D.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kog zastupa Smiljana Moravac-Babić, advokat iz Banje Luke, podnio je 13. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 295 od 5. septembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-
06-000 344 od 28. novembra 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-741/04 od 27. februara 2006. godine.
2. Rješavajući o apelantovoj tužbi protiv tužene Republike Srpske - Ministarstvo unutrašnjih poslova Banja Luka, radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, Osnovni sud je donio Presudu broj Rs-741/04 od 27. februara 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 344 od 28. novembra 2006. godine, a kojom je apelantov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
3. Protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 344 od 28. novembra 2006. godine apelant je izjavio reviziju.
4. Vrhovni sud je donio Rješenje broj 118-0-Rev-07-000 295 od 5. septembra 2008. godine kojim je odbacio apelantovu reviziju kao nedozvoljenu. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude, koju je apelant označio u svojoj tužbi, iznosi 1.400,00 KM, a budući da navedeni iznos ne prelazi 10.000 KM, revizija nije dozvoljena primjenom člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07).
5. Apelant se žali da mu je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4) Protekao je rok za podnošenje apelacije.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će da koristi pravni lijek, bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana koji je propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju, revizija je bila nedjelotvoran pravni lijek, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da je odbačena kao nedozvoljena Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 295 od 5. septembra 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je Presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 344 od 28. novembra 2006. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje tačan datum kad je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom na to da je on protiv nje izjavio reviziju Vrhovnom sudu, o kojoj je Vrhovni sud odlučio Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 295 od 5. septembra 2008. godine. Apelant je, dakle, presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. novembra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije koji je predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kad je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić