Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3960/08 («Semenarna» Semenarski kombinat - Trgovina Ljubljana)

Odluka donesena 15. 01. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3960/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 3960/08, rješavajući apelaciju «SEMENARNE» Semenarski kombinat-Trgovina, Ljubljana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija SEMENARNE» Semenarski kombinat-Trgovina, Ljubljana, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0- Rev-07-001 535 od 30. oktobra 2008. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 0090-0-PŽ-06-000521 od 3. aprila 2007. godine, i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj Ps-808/03 od 31. maja 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1.«Semenarna» Semenarski kombinat - Trgovina Ljubljana (u daljnjem tekstu: apelant) iz Slovenije, kojeg zastupa Danijela Saller-Osenk, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. decembra 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-001 535 od 30. oktobra 2008. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-PŽ-06-000521 od 3. aprila 2007. godine, i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj Ps-808/03 od 31. maja 2006. godine (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Apelant je, istovremeno, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje na nekretninama apelanta upisanim u z.k. ul. br. 4010 KO Donji Butmir i z.k. br. 3805 KO Donji Butmir, kao navodnog dužnika, u postupku izvršenja radi namirenja «Livada Exim» d.o.o. Sarajevo, u predmetu IP-163/98, do donošenja odluke o apelaciji.

2.«Livada Exim» (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 28. decembra 1995. godine podnio protiv apelanta mandatnu tužbu (tužba radi izdavanja platnog naloga). Općinski sud je 15.jula 1997. godine izdao platni nalog broj Plp-ll/97. Platni nalog je postao pravosnažan te je tužitelj pokrenuo protiv apelanta izvršni postupak koji se vodi pod poslovnim brojem Ip-163/98.

3. Apelant je 8. juna 2000. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za ukidanje klauzule pravosnažnosti platnog naloga broj Plp-l1/97.

4. Općinski sud je donio Rješenje broj Ps-808/03 od 31. maja 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda, broj 0090-0-PŽ-06-000521 od 3. aprila 2007. godine, kojim se prijedlog apelanta za ukidanje klauzule pravosnažnosti u predmetu broj PLP-11/97 od 15. jula 1997. godine i prigovor litispedencije tužitelja smatra povučenim. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da su tužitelj i apelant na ročištu od 15. septembra 2005. godine, pozvani da svoje zahtjeve u pogledu ukidanja klauzule pravosnažnosti u predmetu PLP-11/97, odnosno prigovora litispedencije-presuđene stvari urede, u smislu člana 334. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03, u daljnjem tekstu: ZPP). S obzirom da ni tužitelj, a ni apelant, u ostavljenom roku od osam dana nisu postupili po nalogu suda, donijeto je rješenje kao u izreci.

5. Protiv rješenja Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 070-0-Rev-07-001535 od 30. oktobra 2008. godine, i reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da u postupku povodom prijedloga za ukidanje potvrde izvršnosti odnosno pravosnažnosti sud ne odlučuje o postojanju i sadržini građansko-pravnog odnosa u smislu člana 1. ZPP-a, već samo cijeni da li su ispunjeni procesni uslovi u pogledu pravosnažnosti odnosno izvršnosti odluke koja je predmet tog spora. Zbog toga se rješenje kojim se ovaj postupak pravosnažno okončava ne može smatrati rješenjem iz člana 254. stav 4. ZPP-a, pa protiv ovakvog rješenja revizija nije dopuštena. Stoga je Vrhovni sud primjenom odredbe člana 247. u vezi sa članom 254, stav 4. ZPP-a odbacio kao nedopuštenu.

6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. U konkretnom slučaju apelant se žali na odluke koje su donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali o prijedlogu za ukidanje klauzule pravosnažnosti platnog naloga Općinskog suda broj PLP-11/97 od 15. jula 1997. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav

1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

9. Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali o prijedlogu za ukidanje klauzule pravosnažnosti nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, u predmetnom postupku redovni sudovi su samo rješavali o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja uslova za ukidanje klauzule pravosnažnosti, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. S druge strane, o građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije se odlučivalo u postupku u kojem je izdat platni nalog broj PLP-11/97 od 15. jula 1997. godine. Takođe, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o pravu na imovinu apelanta u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3960/08 («Semenarna» Semenarski kombinat… | Sudska praksa | Aktio