Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-41/09 (A. H. I.)
Odluka donesena 31. 01. 2009.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-41/09
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
31. 01. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu: Seada Palavrić predsjednica, David Feldman, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik, Valerija Galić, potpredsjednica, Tudor Pantiru, Mato Tadić, Constance Grewe, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 31. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 41/09, rješavajući zahtjev Al Husin Imada za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Al Husin Imada za donošenje privremene mjere.
Nalaže se nadležnim organima javne vlasti Bosne i Hercegovine da ne preduzimaju niti jednu radnju s ciljem prisilnog udaljenja Al Husin Imada iz Bosne i Hercegovine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji podnesenoj protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj U-749/08 od 17. novembra 2008. godine. Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, ne odluči drugačije.
OBRAZLOŽENJE
1. Al Husin Imad (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, kojeg zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčko Distrikta, podnio je 8. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj U-749/08 od 17. novembra 2008. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio deportaciju apelanta iz Bosne i Hercegovine“, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice - Ured zastupnika Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava je 30. januara 2008. godine obavijestilo Ustavni sud da je apelant 22. januara 2008. godine podnio prijavu protiv Bosne i Hercegovine Evropskom sudu za ljudska prava broj Ap.3727/08, te da je Evropski sud za ljudska prava 29. januara 2008. godine donio privremenu mjeru kojom ukazuje Bosni i Hercegovini da apelant ne treba biti protjeran iz Bosne i Hercegovine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda BiH o apelaciji broj AP 1222/07, kao ni u periodu od sedam dana od dana obavještavanja apelanta o toj odluci.
3. Ustavni sud BiH je 4. oktobra 2008. godine donio odluku o dopustivosti i meritumu, broj AP 1222/07, kojom je djelimično usvojio apelantovu apelaciju, utvrdio povredu člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav BiH) i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te ukinuo Presude Suda BiH, br. U-1172/07 od 21. januara 2008. godine i Uvl-03/08 od 14. marta 2008. godine. Predmeti su u oba slučaja vraćeni Sudu BiH na ponovne postupke sa nalogom da se razmotre dokazi i da se utvrdi da li bi prisilno udaljavanje apelanta iz zemlje bilo opravdano u smislu zahtjeva iz člana II/3.f) Ustava BiH i člana 8. Evropske konvencije.
4. Odluka Ustavnog suda BiH, broj AP-1222/07 od 4. oktobra 2008. godine, dostavljena je 22. oktobra 2008. godine apelantovom advokatu Osmanu Mulahaliloviću.
5. Postupajući u realizaciji odluke Ustavnog suda, broj AP-1222/07 od 4. oktobra 2008. godine, Sud BiH je odlučujući u ponovnom postupku donio Presudu, broj U-749/08 od 17. novembra 2008. godine kojom je odbio kao neosnovanu tužbu apelanta podnesenu protiv Rješenja Ministarstva, broj UP-2-07-07-2-69/07 od 27. jula 2007. godine, kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Službe za poslove sa strancima (u daljnjem tekstu: Služba), broj 19.4.1-UP-
1-1-498/07 od 18. maja 2007. godine, o odbijanju apelantovog zahtjeva za odobrenje privremenog boravka u Bosni i Hercegovini.
6. U obrazloženju ove presude Sud BiH je naveo da je na osnovu provedenih dokaza u toku postupka utvrdio, da je apelant od strane nadležnih organa stavljen na listu osoba koje predstavljaju potencijalnu prijetnju za javni red i sigurnost u Bosni i Hercegovini. Naime, Sud BiH je utvrdio da je apelant kao stranac u toku postupka u kojem je odlučivano o njegovom zahtjevu za odobrenje privremenog boravka u Bosni i Hercegovini, dao pogrešne podatke, odnosno namjerno prikrio okolnosti koje su od važnosti za davanje odobrenja za privremeni boravak, budući da je tvrdio da nije registrovan kod organa Bosne i Hercegovine nadležnih za provođenje zakona.
7. Sud BiH je zaključio da apelant u predmetnom postupku „ne može isticati prigovor da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na porodični život“ navodeći „da se o tom pravu ne odlučuje u postupku izdavanja odobrenja za boravak na teritotriji BIH“, te je sud konačno zaključio da je osporeno Rješenje Ministarstva pravilno i zakonito, jer je utemeljeno na odredbama člana 41. stav 1. tač. b), d) i f) ) Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu, te je odbio tužbu apelanta kao neosnovanu.
8. Apelant se žali da su mu pobijanom odlukom povrijeđena prava zaštićena članom II/3. a.), b.), e.), f.), g.), h.) i i.) i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, prava zaštićena čl. 2, 3, 6, 8, 9, 10,11, i
14. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što smatra da je pobijana presuda utemeljena na „razlozima“ koji ukazuju da apelant predstavlja prijetnju javnom redu i nacionalnoj sigurnosti, a da mu u toku postupka nije data mogućnost da se na iste izjasni. Budući da je pobijanom odlukom pravosnažno okončan upravni postupak po njegovom zahtjevu za izdavanje odobrenja privremenog boravka u Bosni i Hercegovini, u kojem je određeno dobrovoljno napuštanje Bosne i Hercegovine, apelant smatra da postoji opasnost od njegovog izgona iz Bosne i Hercegovine pa je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se „zabranjuje deportacija apelanta iz Bosne i Hercegovine
9. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 3. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 3. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud u plenarnoj sjednici, odnosno Vijeće od pet sudija može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev stranke, odrediti privremenu mjeru iz stava 1. ovog člana.
10. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice.
11. Kao osnov za donošenje privremene mjere apelant navodi činjenicu da je Presudom Suda BiH, broj U-749/08 od 17. novembra 2008. godine, okončan postupak po njegovom zahtjevu za odobrenje privremenog boravka u Bosni i Hercegovini. S obzirom da mu je u ovom postupku utvrđena obaveza da u roku od 15 dana od dana dostavljanja konačnog upravnog akta dobrovoljno napusti teritoriju Bosne i Hercegovine, apelant smatra da već postoji opasnost da će biti prisilno udaljen sa tertorije Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud posjeća da je Evropski sud za ljudska prava 29. januara 2008. godine donio privremenu mjeru kojom je ukazao Bosni i Hercegovini da apelant ne treba biti protjeran iz Bosne i Hercegovine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda BiH o apelaciji broj AP 1222/07, kao ni u periodu od sedam dana od dana obavještavanja apelanta o toj odluci. Također, Ustavni sud je 4. oktobra 2008. godine, donio odluku o apelaciji broj AP 1222/07, kojom je utvrđena povreda prava iz člana II/3.f) Ustava BiH i člana 8. Evropske konvencije, ukinuo Presude Suda Bosne i Hercegovine, br. U-1172/07 od 21. januara 2008. godine i Uvl-03/08 od 14. marta 2008. godine, te su predmeti u oba slučaja vraćeni Sudu BiH na ponovne postupke sa nalogom sudu da razmatri sve dokaze i utvrdi da li bi prisilno udaljavanje apelanta iz zemlje bilo opravdano u smislu zahtjeva iz člana II/3.f) Ustava BiH i člana 8. Evropske konvencije.
13. Međutim, premda je Sud BiH u ponovnom postupku donio Presudu, broj U-749/08 od 17. novembra 2008. godine kojom je odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu, u obrazloženju presude je zaključio da apelant u predmetnom postupku „ne može isticati prigovor da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na porodični život jer se o tom pravu ne odlučuje u postupku izdavanja odobrenja za boravak na teritotriji BIH“.
14. Dakle, evidentno je da Sud BiH nije u ponovnom postupku razmotrio da li bi prisilno udaljavanje apelanta iz zemlje bilo opravdano u smislu zahtjeva iz člana II/3.f) Ustava BiH i člana 8. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, ovo važno pitanje ostalo je otvoreno. U takvoj situaciji u ovom trenutku Ustavni sud ne može dati odgovor na to pitanje prije donošenja odluke o apelaciji, a smatra da bi prisilno udaljenje apelanta, prije utvrđivanja ove važne činjenice, moglo uzrokovati nenadoknadive štetne posljedice. Dakle, rukovodeći se razlozima koje je uzeo u obzir i Evropski sud prilikom donošenja privremene mjere i činjenicom da se pitanje implikacija odluke povodom zahtjeva apelanta za privremeni boravak, na njegovo ustavno pravo na porodični život mora riješiti u ovom postupku, kako je to već naglašeno u odluci Ustavnog suda broj AP-1222-07, Ustavni sud je odlučio da donese privremenu mjeru kao u izreci ovog rješenja.
15. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, ili dok Ustavni sud u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić