Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-12/08 (Zastupnici Narodne skupštine Republike Srpske)
Odluka donesena 28. 03. 2009.
- Ocjena ustavnosti - nadležnost iz čl. VI/3.a)
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-12/08
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
28. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović, David Feldman i Valerija Galić, te sudije Tudor Pantiru, Mato Tadić, Constance Grewe, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. marta 2009. godine, u predmetu broj U 12/08, rješavajući zahtjev 68 zastupnika Narodne skupštine Republike Srpske za rješenje spora između Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 17. stav 1. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopušten zahtjev 68 zastupnika Narodne skupštine Republike Srpske za rješavanje spora između Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa izvršenjem presude Evropskog suda za ljudska prava, Karanović protiv Bosne i Hercegovine, broj aplikacije 39462/03, od 20. decembra 2007. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
1. Zastupnici Narodne skupštine Republike Srpske, njih 68 (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), podnijeli su 16. juna 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za rješavanje spora između Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine povodom postupka izvršenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Karanović protiv Bosne i Hercegovine, broj aplikacije 39462/03, od 20. decembra 2007. godine. Podnosioci zahtjeva traže od Ustavnog suda da «otkloni diskriminaciju iz penzijskog zakonodavstva», nalogom Federaciji BiH da izvrši presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu broj 39462/03 […] i time «omogući prelazak korisnika prava u Fond za penzijsko osiguranje Federacije Bosne i Hercegovine».
Relevantne činjenice koje proizlaze iz navoda u zahtjevu i dokumentacije priložene uz zahtjev
2. Evropski sud za ljudska prava je 20. decembra 2007. godine donio presudu Karanović protiv Bosne i Hercegovine. Podnosioci zahtjeva, ukazujući na relevantne dijelove (tačka 24. et sequ. presude), naglasili su da je tom presudom naređeno Bosni i Hercegovini da izvrši Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine broj CH/02/9892 et al. (Kličković et al. protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske). Ovo izvršenje sastoji se, naime, u tome da Federacija Bosne i Hercegovine omogući apelantu Karanoviću prelazak iz Penzijsko-invalidskog fonda Republike Srpske u Penzijsko-invalidski fond Federacije Bosne i Hercegovine, i to tako što će izvršiti izmjenu relevantnog zakonodavstva iz oblasti penzijskog osiguranja, kako bi se eliminirala diskriminacija ukazana u tim odlukama. Nadalje, ukazuju da je rok za izvršenje ove obaveze od tri mjeseca istekao, jer je presuda postala konačna 20. februara 2008. godine, a Federacija Bosne i Hercegovine nije izvršila svoju obavezu. Time je, navode podnosioci zahtjeva, i dalje na djelu diskriminacija zabranjena članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i međunarodnim konvencijama za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz Aneksa I uz Ustav Bosne i Hercegovine. Za ovu diskriminaciju, kako je navedeno u zahtjevu, odgovorna je Federacija Bosne i Hercegovine, jer su entiteti, na osnovu člana III/3. Ustava Bosne i Hercegovine, odgovorni za reguliranje oblasti socijalne zaštite. Podnosioci zahtjeva, također, navode da je predmet Karanović samo jedan od 35.000 identičnih slučajeva. Ukazuju da svi ti građani, slijedeći praksu Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine i Evropskog suda za ljudska prava, imaju pravo na isplatu penzije iz Penzijsko-invalidskog fonda Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, s obzirom na to da Federacija Bosne i Hercegovine ne mijenja svoje zakonodavstvo, oni su spriječeni da ostvare svoja prava. Zbog toga, Republika Srpska i dalje mora isplaćivati penzije tim građanima, zbog čega gubi znatna sredstva u budžetu, a odgovorni entitet se «neosnovano bogati». Ovaj problem, smatraju podnosioci zahtjeva, može riješiti jedino Ustavni sud koji bi trebao narediti Federaciji Bosne i Hercegovine da provede navedenu odluku Evropskog suda za ljudska prava.
3. U svom odgovoru na zahtjev, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Ured zastupnika/agenta Vijeća ministara pred Evropskim sudom za ljudska prava, navelo je da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje u vezi sa pitanjem izvršenja odluka Evropskog suda za ljudska prava. U vezi s tim, obrazložili su sistem praćenja implementacije putem sistema Vijeća Evrope. Nadalje, u odgovoru se navodi da ne postoji «spor» u vezi sa implementacijom odluke, zbog toga što je ona obaveza svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini i svih državnih organa, a zastupnik Vijeća ministara se brine o izvršenju presuda Evropskog suda za ljudska prava u Bosni i Hercegovini i o tome izvještava Vijeće ministara i Komitet ministara Vijeća Evrope. Također, ukazuju da nije tačan navod o tome da sporna odluka nije provedena, jer su individualne mjere izvršene, a provođenje općih mjera je u toku. Opće mjere, koje su u diskreciji same države, predstavljaju jedan dug i mukotrpan proces. U dosadašnjem postupku njihovog izvršenja, između ostalog, formirana je ekspertna grupa pod pokroviteljstvom Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine sa zadatkom da iznađe adekvatno rješenje. Ured navodi da je do sada samo Federacija Bosne i Hercegovine dostavila akcioni plan za provođenje općih mjera. Nadležni organi Vijeća Evrope će se tek izjasniti povodom predloženih i provedenih radnji u predmetnom slučaju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
5. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud će podržati ovaj Ustav.
a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se, prema ovom Ustavu, javlja između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to: -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta. Član 17. stav 1. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan da odlučuje.
6. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine regulira da zahtjev može podnijeti, između ostalih, «jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta». Predmetni zahtjev je podnijelo 68 zastupnika Narodne skupštine Republike Srpske. S obzirom na ukupan broj zastupnika Narodne skupštine Republike Srpske (83), ovaj broj ispunjava kriterij iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, što znači da je zahtjev podnio ovlašteni podnosilac.
7. Ustavni sud mora ispitati i ostale kriterije dopustivosti za predmetni slučaj. Naime, u zahtjevu se od Ustavnog suda traži da razriješi spor iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine između dva entiteta, Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Uzimajući u obzir samo jezičko značenje prve rečenice člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, jasno proizlazi da je postojanje «spora» uvjet dopustivosti za ove vrste postupaka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U 17/07 od 4. oktobra 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba, tačka 12. i dalje). «Spor» kao takav ne može proizlaziti iz redovnih, pozitivnopravnih propisa, već se mora ticati određenog pitanja koje je regulirano samim Ustavom BiH (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U 66/02 od 30. januara 2004. godine, «Službeni glasnik BiH» broj 11/04, tačka 6).
8. U konkretnom slučaju, predmet spora je izvršenje međunarodne presude. Podnosioci zahtjeva traže od Ustavnog suda da on, svojom odlukom, naredi izvršenje «presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu broj 39462/03» […] i time «omogući prelazak korisnika prava u Fond za penzijsko osiguranje Federacije Bosne i Hercegovine». Ustavni sud naglašava da se ovako postavljen zahtjev ne ubraja u nadležnost Ustavnog suda. Izvršenje presuda Evropskog suda za ljudska prava predstavlja međunarodnopravnu obavezu Bosne i Hercegovine. Prema članu 46. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, članice Vijeća Evrope se «podvrgavaju presudama suda u svakom sporu», a prema stavu 2. istog člana konačna presuda se dostavlja «Odboru ministara koji nadzire njezino izvršenje». Pojedinosti u vezi sa postupkom nadziranja izvršenja presuda Evropskog suda za ljudska prava utvrđene su u Pravilima Komiteta ministara za nadgledanje izvršenja presuda i prijateljskih rješenja (Rules of the Committee of Ministers for the supervision of the execution of judgments and of the terms of friendly settlements), usvojena na 964. sjednici zamjenika ministara, 10. maja 2006. godine.
9. Prema tome, Ustavni sud ukazuje da je izvršenje presude Karanović protiv Bosne i Hercegovine (broj aplikacije 39462/03, od 20. decembra 2007. godine) međunarodnopravna obaveza Bosne i Hercegovine. Sistem kontrole izvršenja presuda Evropskog suda za ljudska prava, uključujući i, eventualno, donošenje mjera zbog neizvršenja tih presuda, u potpunosti je u diskreciji Vijeća Evrope. Iz ovog razloga Ustavni sud nema nadležnost da utvrđuje da li je predmetna presuda izvršena ili ne, ili nadležnost da naloži određenom javnopravnom subjektu u Bosni i Hercegovini da izvrši obaveze iz te presude.
10. S obzirom na konkretnu prirodu predmeta zahtjeva, a imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić