Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2604/08 (S. M.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2604/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-2604/08, rješavajući zahtjev Slobodana Markovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Slobodana Markovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Marković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Tomislav Ljubić advokat iz Tuzle, podnio je 27. augusta 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Kž-07-000 325 od 11. juna 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 083-0-K-06-000 214 od 11. septembra 2007. godine. Podneskom od 22. decembra 2008. godine, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud privremeno obustavio od izvršenja pravomoćnu presudu Osnovnog suda broj 083-0-K-06-000 214 od 11. septembra 2007. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Osnovni sud je, postupajući po optužnici Okružnog tužilaštva u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) broj Kt-605/06 od 4. jula 2006. godine, Presudom broj 083-0-K-06-000 214 od 11. septembra 2007. godine, apelanta oglasio krivim za krivično djelo nesavjesnog pružanja ljekarske pomoći iz člana 214. stav 5. u vezi sa stavom 3. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS). Za navedeno krivično djelo apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

3. Odlučujući o žalbi apelanta i Okružnog tužilaštva protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 012-0-Kž-07-000 325 od 11. juna 2008. godine, kojom je žalbu Okružnog tužilaštva uvažio u odluci o kazni i apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a žalbu apelanta odbio. U ostalom dijelu prvostepena presuda ostala je neizmijenjena. Obrazlažući presudu, taj sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno analizirao i ocijenio sve izvedene dokaze te potpuno i pravilno utvrdio sve ključne činjenice. Prvostepeni sud je, kako je naveo Okružni sud, utvrdio da je apelant, kritične prilike, prilikom pružanja ljekarske pomoći porodilji Verici Ninić postupao protivno pravilima zdravstvene struke, uz propuste koji su opisani u dispozitivu prvostepene presude, usljed čega je porouzrokovana smrt novorođenčeta, a kod oštećene teška tjelesna povreda opasna po život. U pogledu odluke o krivičnoj sankciji, taj sud je ocijenio da je prvostepeni sud prilikom odmjeravanja visine zatvorske kazne morao uzeti uzeti u obzir i činjenicu da je osim smrtne posljedice, koja je objektivni elemenat krivičnog djela, usljed izvršenja djela oštećena zadobila tešku tjlesnu povredu opasnu po život, koja je za posljedicu imala nemogućnost sticanja potomstva. Te posljedice, po mišljenju Okružnog suda, ostavile su traga na psihički život oštećene. Radi navedenog, žalba Okružnog tužilaštva je uvažena i prvostepena presuda preinačena u odluci o kazni, tako što je apelant umjesto jedne godine i šest mjeseci osuđen na dvije godine zatvora.

4. Apelant smatra da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo da mu se sudi i da bude kažnjen samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije, pravo da ne bude suđen ili kažnjen dvaput po istom predmetu iz člana 4. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Predložio je da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se obustaviti izvršenje pravomoćne presude, do donošenja odluke o apelaciji.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. U vezi sa postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud ukazuje da Zakon o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 64/01; u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija), reguliše u kojim slučajevima izvršenje kazne zatvora može biti odgođeno, te proceduru i organ koji će o takvom zahtjevu odlučiti (čl. 106-109. navedenog Zakona).

7. Podneskom kojim je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere radi obustave izvršenja kazne zatvora po pravomoćnoj presudi Osnovnog suda od 11. septembra 2007. godine, apelant je naveo da mu je zdravlje izuzetno teško narušeno zbog čega mu je potrebna konstatna specijalistička medicinska njega, tretman i intenzivno liječenje. Istakao je da mu je Osnovni sud 22. jula i 23. oktobra 2008. godine, odlagao početak izdržavanja kazne a da bi stupanjem na izdržavanje kazne zatvora njegovo zdravlje bilo ugroženo zbog čega bi mogla nastupiti neotklonjiva šteta. Apelant međutim, niti u jednom dijelu zahtjeva za izdavanje privremene mjere nije ukazao da je mogućnosti koje mu ostavlja Zakon o izvršenju krivičnih sankcija potpuno iscrpio, obzirom da je u članu 106. stav 2. navedenog Zakona propisano da se izvršenje kazne zatvora u slučaju da je osuđeno lice oboljelo od teže akutne bolesti može odložiti dok bolest traje, s tim da se rješenje preispituje svaka tri mjeseca. Pored toga, u Rješenju Osnovnog suda broj 083 0 K 001304 08 Iks od 23. oktobra 2008. godine, kojim je apelantu po drugi put odloženo izvršenje kazne zatvora na period od tri mjeseca iz razloga propisanih u članu 106. stav 1. tačka 1. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija (teška akutna bolest), navedeno je da je apelant u svom zahtjevu, između ostalog istakao da će u tom periodu podnijeti dokaze o zdravstvenom stanju, što će biti razlogom novog odlaganja kazne.

8. U razmatranju zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud ne cijeni razloge koji se suštinski odnose na navode o kršenju ljudskih prava, budući da se odlukom o privremenoj mjeri ne prejudicira odluka o meritumu apelacije. U vezi s navedenim, Ustavni sud naročito ističe da apelant nije ni na koji način obrazložio interes koji eventualno treba biti uzet u obzir u postupku pred Ustavnim sudom i koji bi mogao voditi donošenju odluke Ustavnog suda o privremenoj mjeri kakvu apelant traži, niti je ponudio odgovarajuće razloge i dokaze koji bi opravdali intervenciju Ustavnog suda. Naime, Ustavni sud naglašava da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere neće, u pravilu, cijeniti ni razloge koje predviđa Zakon o izvršenju krivičnih sankcija jer je to zadatak nadležnih organa određenih tim zakonom, već isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. To su dakle razlozi koji bi mogli voditi novom, ozbiljnom kršenju nekog od zaštićenih ljudskih prava, a opravdan je interes apelanta da se to spriječi. U nedostatku takvih navoda i dokaza, eventualni razlozi koje treba cijeniti nadležni organ u postupku propisanom Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija, kao ni navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventulano ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere kojom bi se u postupku po apelacionoj nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odložilo izvršenje pravosnažno izrečene sankcije, niti opravdavaju postavljeni zahtjev Ustavnom sudu za donošenje tražene privremene mjere.

9. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim, pa je odlučeno kao u dispozitivu.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2604/08 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio