Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2598/06 (B. B. H.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2598/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 2598/06, rješavajući apelaciju Boba Božidara Hrnjaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Boba Božidara Hrnjaka podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru broj O-1104/05, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Bob Božidar Hrnjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bordena, SAD, kojeg zastupa Obren Radić iz Ugljevika, podnio je 4. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj O-1104/05. Osnovni sud je 19. februara 2007. godine Ustavnom sudu dostavio na uvid dio predmetnog spisa kojim je raspolagao, a 4. novembra 2008. godine Rješenje o nasljeđivanju broj O-1104/05 od 11. decembra 2007. godine. Preostali dio spisa Osnovni sud je dostavio 8. januara 2009. godine.

2. Osnovni sud je ostavinski predmet broj O-1104/05 registrirao 13. oktobra 2005. godine, nakon dostavljanja smrtovnice broj 13-204-05/05 od 26. septembra 2005. godine i izvoda iz matične knjige umrlih broj 13-202-555/05 od 10. oktobra 2005. godine na ime Stane Hrnjak iz Demirovca, apelantove majke, koje je izdala Općina Kozarska Dubica-Mjesna kancelarija Demirovac.

3. Nakon što je Osnovni sud 10. novembra 2005. godine primio apelantovu izjavu i izjavu još jednog nasljednika, dnevnom naredbom od 16. decembra 2005. godine zakazano je ročište za 17. januar 2006. godine s ciljem održavanja rasprave u ostavinskoj stvari iza umrle Stane Hrnjak. Nakon održane rasprave, kojoj je prisustvovao jedan nasljednik, Osnovni sud je donio rješenje u kojem je konstatirao da se «sačekaju izjave ostalih nasljednika», i dnevnom naredbom istog dana odložio spis do 20. aprila 2006. godine.

4. Apelant je 17. marta 2006. godine Osnovnom sudu dostavio punomoć kojom je ovlastio R.M. da ga zastupa u konkretnom predmetu.

5. Kako nisu dostavljene nasljedničke izjave, Osnovni sud je dnevnom naredbom od 9. maja 2006. godine zatražio da se apelantu uputi dopis da sudu dostavi tačnu adresu za svog punomoćnika i tačnu adresu njegove sestre G.R, kao i dopis nasljedniku D.K. da dostavi tačnu adresu za nasljednicu M.Š. koja živi u Njemačkoj.

6. Apelant je 19. juna 2006. godine podneskom samo djelimično dostavio tražene podatke, jer nije dostavio adresu za svog punomoćnika R.M.

7. Sud je dnevnom naredbom od 1. augusta 2006. godine zakazao ročište za 1. septembar 2006. godine uz uputu da se pozove nasljednica M.Š. ili da dostavi nasljedničku izjavu.

8. Apelant je 1. septembra 2006. godine Osnovnom sudu dostavio novu punomoć od 28. jula 2006. godine kojom je opunomoćio Obrena Radića iz Ugljevika za zastupanje u konkretnom predmetu.

9. Na ostavinsku raspravu zakazanu za 1. septembar 2006. godine niko nije pristupio. Sud je donio rješenje u kojem je naveo da se «čeka izjava M.Š., te da se dopisom urgira nasljedniku D.K. da dostavi tačnu adresu navedene nasljednice u inostranstvu ili da je obavijesti da sudu može dostaviti svoju nasljedničku izjavu ovjerenu kod notara ili drugog nadležnog organa s ciljem okončanja ostavinskog postupka». Sud je konstatirao da apelant urgira na hitnom okončanju postupka. Sud je podneskom broj O-1104/05 od 4. septembra 2006. godine postupio prema navedenoj naredbi.

10. Osnovni sud je, ponovo, dnevnom naredbom od 6. novembra 2006. godine zakazao ročište za 6. decembar 2006. godine, te odredio da se ponovo pozove nasljednica M.Š. uz napomenu da može dostaviti nasljedničku izjavu. Apelant je dopisom od 13. novembra 2006. godine predložio da se nasljednici M.Š. odredi privremeni zastupnik i to brat navedene nasljednice D.K. koji je također sunasljednik.

11. Na ostavinsku raspravu zakazanu 6. novembra 2006. godine niko nije pristupio. Sud je donio rješenje kojim je odložio raspravu, konstatirajući da će se nova naknadno zakazati, nakon dostavljanja tačne adrese za nasljednicu M.Š.

12. Osnovni sud je 12. januara 2007. godine zakazao ročište za 2. februar 2007. godine na koje je pozvao apelanta i nasljednicu M.Š. uz naznaku da mogu dostaviti nasljedničke izjave.

13. Apelant je posredstvom svog punomoćnika 29. januara 2007. godine dostavio sudu svoju nasljedničku izjavu. Na zakazanu raspravu niko se nije odazvao, te je sud ponovo ročište odložio uz konstataciju da se čeka nasljednička izjava nasljednice M.Š., odnosno povratnica da joj je uredno uručen poziv.

14. Nakon neuspjelog urednog dostavljanja poziva nasljednici M.Š., Osnovni sud je, u skladu sa čl. 296. i 297. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 152. Zakona o nasljeđivanju (u daljnjem tekstu: ZON), donio Rješenje broj O-1104/05 od 20. februara 2007. godine kojim je navedenoj nasljednici, nepoznatog boravišta, koja nema punomoćnika, postavljen privremeni zastupnik koji će vršiti sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika dok se M.Š. ili njezin punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne postavi staraoca. Sud je o navedenom obavijestio i apelantovog punomoćnika.

15. Kako se na zakazano ročište 25. aprila 2007. godine nije odazvao privremeni zastupnik, Osnovni sud je dopisom od 25. juna 2007. godine obavijestio nadležni Centar za socijalni rad, tražeći da se imenuje staralac za poseban slučaj u konkretnom ostavinskom predmetu. Sud je o navedenom obavijestio i apelantovog punomoćnika.

16. Nakon što je sud 28. septembra 2007. godine uputio urgenciju nadležnom Centru za socijalni rad, 18. oktobra 2007. godine Centar za socijalni rad je obavijestio sud da su provjerom na terenu utvrdili poznato mjesto boravišta nasljednice M.Š., te njezinu adresu stanovanja u Njemačkoj dostavili sudu uz obrazloženje da u tom slučaju nisu obavezni postavljati staraoca za poseban slučaj.

17. Sud je na ročištu koje je bilo zakazano za 11. decembar 2007. godine, utvrdivši da je nasljednica M.Š. uredno obaviještena, a nije se odazvala pozivu suda, niti je sudu dostavila svoju pismenu nasljedničku izjavu, donio Rješenje o nasljeđivanju broj O-1104/05 kojim je proglasio dovršenim ostavinski postupak u konkretnom predmetu i za nasljednike na predmetnim nekretninama proglasio apelanta sa dijelom 5/6, a M.Š. sa dijelom 1/6. Nakon uredne dostave rješenje o nasljeđivanju je postalo pravosnažno 20. maja 2008. godine.

18. Osnovni sud je na traženje Ustavnog suda, svojim podneskom broj O-1104/05 od 4. novembra 2008. godine, dostavio Rješenje o nasljeđivanju broj O-1104/05 od 11. decembra 2007. godine, obavještavajući Ustavni sud da je konkretan ostavinski predmet pravosnažno završen donošenjem navedenog rješenja o nasljeđivanju.

19. Apelant se u podnesenoj apelaciji žalio da mu je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Osnovnom sudu da, bez daljnjeg odlaganja, okonča radnje u postupku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, da u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine naloži Republici Srpskoj da mu isplati, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke, iznos od 300,00 KM za svaku godinu nerješavanja, odnosno ukupno 600,00 KM na ime nematerijalne štete, zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku. Apelant od podnošenja apelacije nije dostavljao obavještenja Ustavnom sudu o daljnjem razvoju postupka.

20. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je osporio navode iz apelacije koji se odnose na povredu apelantovih prava, iznoseći hronologiju rješavanja konkretnog predmeta. Osnovni sud je istakao da je kontinuirano radio na okončanju konkretnog ostavinskog postupka, te da postupak nije bio okončan isključivo zbog toga što sud nije imao tačnu adresu nasljednice Milice Schwarz, dakle ne krivicom suda. U toku čitavog postupka, od sunasljednika je traženo da obavijeste sud o adresi imenovane nasljednice, a o samom postupku nasljednica je mogla saznati preko svog brata, koji je, također, jedan od nasljednika iza Stane Hrnjak. Nakon što je u spis dostavljena tražena adresa, upućen joj je poziv za raspravu, ali se ona pozivima nije odazivala, niti je sud dobivao obavijesti da su joj pozivi uručivani, što znači da se postupak nije mogao nastaviti. Osnovni sud je naveo da je apelant o svim ovim detaljima upoznat preko svog punomoćnika O.R., kojem je i usmeno saopćeno da se čeka nasljednička izjava nasljednice koja živi u Njemačkoj.

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

22. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju, prima facie, dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). Apelacija je neosnovana i ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine; i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.

23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

24. U vezi sa apelantovim navodima o tome da je postupak trajao nerazumno dugo pred Osnovnim sudom, Ustavni sud je utvrdio da se ostavinski postupak vodio prema Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske («Službeni list SRBiH» broj 7/80), Zakonu o vanparničnom postupku Republike Srpske («Službeni list SRBiH» broj 10/89; i «Službeni glasnik RS» broj 74/05; u daljnjem tekstu: ZOVP) i Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» u daljnjem tekstu: ZPP). U konkretnom slučaju, ostavinski postupak, čija je dužina predmet ocjene Ustavnog suda, trajao je dvije godine i dva mjeseca. Ovaj postupak nije bio složen što proizlazi iz činjenice da je odluka donesena u vrlo kratkom roku nakon što je sudu dostavljena tačna adresa stanovanja za nasljednicu koja živi u Njemačkoj. Sve dotle sud je poduzimajući konkretne propisane radnje pazio da prava stranaka budu što prije utvrđena, donoseći prije završetka postupka i rješenje o postavljanju privremenog zastupnika nasljednici nepoznatog boravišta uz angažiranje nadležnog organa starateljstva. Ustavni sud smatra da se značajan dio dužine postupka može pripisati i apelantovom ponašanju koji u početku nije označavao adresu svog prvog punomoćnika, a nasljedničku izjavu je dao tek 29. januara 2007. godine. Imajući u vidu navedenu analizu svakog od kriterija na osnovu kojih se cijeni razumnost trajanja postupka, Ustavni sud zaključuje da činjenice, u odnosu na koje je podnesena apelacija, očigledno ne predstavljaju kršenje prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko činjenice u odnosu na koje je podnesena apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje je apelant naveo, tako da je ispitivanje merituma nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2598/06 (B. B. H.) | Sudska praksa | Aktio