Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3330/06 (Socijalistička partija)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

Nema povrede
Član 3. Protokola 1 uz EK (Pravo na slobodne izbore)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Član 3. P broj 1 uz EK – Pravo na slobodne izbore - općenito/opseg zaštite
  • Izbori
  • Izborni zakon
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3330/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici koja je održana 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3330/06, rješavajući apelaciju Socijalističke partije, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Socijalističke partije koja je podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj IŽ-47/06 od 26. oktobra 2006. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 04-07-5-

2238-1-2/06 od 2. oktobra 2006. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Socijalistička partija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, koju zastupa Petar Đokić iz Banje Luke, podnijela je 15. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj IŽ-47/06 od 26. oktobra 2006. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 04-07-5-2238-1-2/06 od 2. oktobra 2006. godine.

2. Apelant je 19. oktobra 2006. godine CIK-u podnio prigovor na objavu rezultata i dodjelu kompenzacionih mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske. CIK je donio Odluku broj 04-07-5-2238-1-2/06 od 20. oktobra 2006. godine kojom je odbacio apelantov prigovor kao nedozvoljen. U obrazloženju Odluke se navodi da je CIK, razmatrajući predmetni prigovor, konstatovao da prigovor nije podnesen u smislu člana 5.30 stav (4) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 23/01 do 24/06) kao zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića, niti ga može cijeniti kao žalbu u smislu člana 5 Odluke, da bi se proslijedio na nadležnost Apelacionom odjelu Suda BiH, u skladu sa članom 6.9 st. (1) i (2) Izbornog zakona. Odlučujući o apelantovoj žalbi, podnesenoj protiv navedene odluke CIK-a, Sud BiH je donio Rješenje broj IŽ-47/06 od 26. oktobra 2006. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja se navodi da je apelant pogrešno tumačio relevantne odredbe Izbornog zakona, nakon čega je tumačenje tih odredbi izložio u svom obrazloženju. Sud BiH je zaključio kako je CIK dodjelu mandata za Narodnu skupštinu Republike Srpske izvršio u skladu sa odredbama Izbornog zakona pri čemu je poštivao i odredbe o konstitutivnosti.

3. Apelant osporava navedene odluke tvrdeći da mu je tim odlukama povrijeđeno pravo na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je CIK pogrešno primijenio odredbe člana 11.5 i 11.6 Izbornog zakona u pogledu raspodjele kompenzacionog mandata konstitutivnog naroda u Narodnoj skupštini Republike Srpske, jer je ostatak glasova za dodjelu četiri kompenzaciona mandata iz reda hrvatskog naroda u Socijalističkoj partiji bio najveći, a mandat je dodijeljen drugoj partiji koja je imala manji ostatak glasova nego apelant. Apelant smatra da se mandat trebao dodijeliti prema formuli iz člana 9.5 Izbornog zakona, a prema ostatku glasova kod pojedinih partija, odnosno onih koji su imali na svojim listama kvalifikovane kandidate.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Apelant navodi da su CIK i Sud BiH u postupku donošenja odluka pogrešno primijenili odredbu člana 11.5 i 11.6 Izbornog zakona, u pogledu raspodjele kompenzacionog mandata konstitutivnog naroda u Narodnoj skupštini Republike Srpske, jer je ostatak glasova za dodjelu četiri kompenzaciona mandata dodijeljen drugoj partiji koja je imala manji ostatak glasova od Socijalističke partije, zbog čega smatra da mu je povrijeđeno pravo na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.

6. U kontekstu ispitivanja ovih apelantovih navoda Ustavni sud ukazuje da, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora da utvrdi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema sopstvenoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora da navede povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju da djeluju vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju, prima facie, dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). Apelacija je neosnovana i ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. U pogledu apelantovih žalbenih navoda da su CIK i Sud BiH u postupku donošenja odluka pogrešno primijenili odredbu člana 11.5 i 11.6 Izbornog zakona, zbog čega mu je povrijeđeno pravo na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je utvrdio da je CIK Odlukom broj 04-07-5-2238-1-2/06 od 20. oktobra 2006. godine odbacio, kao nedozvoljen, apelantov prigovor na objavu rezultata i dodjelu kompenzacionih mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske, a Sud BiH Rješenjem broj IŽ-47/06 od 26. oktobra 2006. godine apelantovu žalbu podnesenu protiv odluke CIK-a odbio kao neosnovanu.

8. Ustavni sud zapaža da je CIK odbacio apelantov prigovor na objavu rezultata i dodjelu kompenzacionog mandata kao nedozvoljen jer je utvrdio da nije podnesen u roku, kako je to propisano odredbama člana 5.30 stav (4) Izbornog zakona, kao zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića, te da ga nije mogao cijeniti ni kao žalbu u smislu člana 5 Odluke da bi ga proslijedio na nadležnost Apelacionom upravnom vijeću Suda BiH. Međutim, u interesu zaštite izbornog procesa i pravilne primjene Izbornog zakona, CIK je izvršio provjeru navoda u prigovoru i konstatovao da je mandat pravilno dodijeljen u skladu sa stavom 2 člana 11.6 Izbornog zakona. Sud BiH je, razmatrajući apelantovu žalbu podnesenu radi osporavanja izbornog rezultata i dodjele kompenzacionog mandata, zaključio da je CIK dodjelu kompenzacionog mandata za Narodnu skupštinu Republike Srpske izvršio u skladu sa odredbama Izbornog zakona, poštivajući odredbe o konstitutivnosti i ocijenio da je osporena odluka CIK-a, pravilna i zakonita. Ovakvo postupanje zasnovano je na odredbama člana 11.6 stav 2 Izbornog zakona, kojim je propisano da, ukoliko svaki od konstitutivnih naroda ne osvoji minimalan broj od četiri mandata, naknadni kompenzacioni mandat(i) dodjeljuje(u) se kandidatu(ima) relevantnog(ih) konstitutivnog(ih) naroda sa kompenzacione liste političke stranke ili koalicije koja je osvojila najveći broj glasova i koja na listi ima još kvalifikovanih kandidata iz reda relevantnog konstitutivnog naroda. Odredbom stava (2) člana 11.1 propisano je da najmanje četiri člana svakog konstitutivnog naroda moraju biti zastupljena u Narodnoj skupštini Republike Srpske, što je u konkretnom slučaju zadovoljeno prilikom raspodjele redovnih mandata nakon održanih Opštih izbora 1. oktobra 2006. godine, sem u slučaju četvrtog kompenzacionog mandata iz reda hrvatskog naroda kada je mandat dodijeljen Partiji demokratskog progresa Republike Srpske, s obzirom na to da je ova politička partija osvojila veći broj glasova od Socijalističke partije i koja je na listi imala još kvalifikovanih kandidata iz reda relevantnog konstitutivnog naroda u skladu sa članom 11.6 stav (2) Izbornog zakona. Ustavni sud zapaža da je Sud BiH utvrdio da je CIK raspodjelu kompenzacionih mandata izvršio u skladu sa članom 9.6 Izbornog zakona pri čemu je poštivao i odredbe o konstitutivnosti.

9. Imajući u vidu navedeno, kao i dokumentaciju predočenu Ustavnom sudu, proizilazi da nema ništa što ukazuje na proizvoljnu primjenu člana 11.5 i 11.6 Izbornog zakona koja bi mogla da dovede u pitanje apelantovo uživanje prava na slobodne izbore. Ustavni sud naglašava da apelant ne nudi činjenice i dokaze koji bi ukazali na to da mu je uskraćeno pravo na «slobodne izbore» iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odnosno predočene činjenice ni na koji način ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje ovog Ustavom zaštićenog prava zbog čega su apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Apelant, takođe, smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Ustavni sud primjećuje da apelant nije naveo u čemu se ogleda povreda ovih prava, međutim, s obzirom na to da se suština apelantovih žalbenih navoda odnosi na povredu izbornih prava, Ustavni sud zaključuje da apelant smatra da je diskrimiran u vezi sa ostvarivanjem tog prava tako što su CIK i Sud BiH pogrešno primijenili materijalno pravo.

11. U konkretnom slučaju, međutim, apelant u pogledu prava na nediskriminaciju u vezi sa ostvarivanjem izbornih prava, nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao da pokaže da se zaista radi o diskriminaciji prema bilo kom osnovu, kako je navedeno u članu II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i članu 14 Evropske konvencije, niti to proizilazi iz informacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o diskriminaciji paušalni, a eventualna proizvoljnost i diskriminatorna primjena zakona nije očigledna, kako je to već utvrđeno prilikom razmatranja prava iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nema «opravdan zahtjev» u vezi sa kršenjem prava na nediskriminaciju, te da su njegovi navodi o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa povredom izbornih prava očigledno (prima facie) neosnovani.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda, prema kojima će apelacija da se odbaci kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3330/06 (Socijalistička partija) | Sudska praksa | Aktio