Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2800/06 (R. B.)
Odluka donesena 12. 02. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2800/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 2800/06, rješavajući apelaciju Ružice Bilandžija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ružice Bilandžija podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske br. Uzz-
2/03 i Uzz-1/04 od 9. marta 2005. godine, presuda Okružnog suda u Doboju br. U-1/03 i U-40/02 od 26. maja 2003. godine, rješenja Vojne pošte 7102 Bijeljina br. 04/2-239 od 15. marta 2001. godine i 04/2-594 od 7. juna 2000. godine i rješenja Vojne pošte Šamac br. 14-1/31-3 od 29. januara 2001. godine i 14/1-57-54 od 28. februara 2000. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ružica Bilandžija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, koju zastupa Slavko Maksimović, advokat iz Bijeljine, podnijela je 9. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br. Uzz-2/03 i Uzz-1/04 od 9. marta 2005. godine, presuda Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. U-1/03 i U-40/02 od 26. maja 2003. godine, rješenja Vojne pošte 7102 Bijeljina, br. 04/2-239 od 15. marta 2001. godine i 04/2-594 od 7. juna 2000. godine i rješenja Vojne pošte 7140 Šamac br. 14-1/31-3 od 29. januara 2001. godine i 14/1-
57-54 od 28. februara 2000. godine.
2. Rješenjem Vojne pošte 7140 Šamac broj 14/1-57-4 od 28. februara 2000. godine apelanticino radno mjesto je ukinuto i kako nije bilo mogućnosti da se rasporedi na neko drugo odgovarajuće radno mjesto, apelantica je 9. februara 2000. godine stavljena na raspolaganje.
3. Apelantica je protiv navedenog rješenja izjavila žalbu koja je Rješenjem Vojne pošte 7102 Bijeljina broj 04/2-594 od 7. juna 2000. godine odbijena kao neosnovana.
4. Apelantica je tužbom u Okružnom sudu pokrenula upravni spor protiv Vojne pošte 7102 Bijeljina radi poništenja akta broj 04/2-594 od 7. juna 2000. godine. Odlučujući o apelanticinoj tužbi, Okružni sud je Presudom broj U-1/03 od 26. maja 2003. godine tužbu odbio kao neosnovanu.
5. U međuvremenu, Rješenjem Vojne pošte 7140 Šamac broj 14-1/31-3 od 29. januara 2001. godine apelantici je prestala profesionalna vojna služba 8. februara 2001. godine.
6. Odlučujući o žalbi koju je protiv navedenog rješenja izjavila apelantica, Vojna pošta 7102 Bijeljina je Rješenjem broj 04/2-239 od 15. marta 2001. godine žalbu odbila kao neosnovanu.
7. Apelantica je tužbom u Okružnom sudu pokrenula upravni spor protiv Vojne pošte 7102 Bijeljina radi poništenja akta broj 04/2-239 od 15. marta 2001. godine. Odlučujući o apelanticinoj tužbi, Okružni sud je Presudom broj U-40/02 od 26. maja 2003. godine tužbu odbio kao neosnovanu.
8. Apelantica je 4. augusta 2003. godine republičkom tužiocu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: republički tužilac) podnijela inicijativu za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv presuda Okružnog suda br. U-1/03 i U-40/02 od 26. maja 2003. godine.
9. Republički tužilac je 5. septembra 2003. godine protiv presuda Okružnog suda br. U-1/03 i U-
40/02 od 26. maja 2003. godine podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti. Vrhovni sud je presudama br. Uzz-2/03 i Uzz-1/04 od 9. marta 2005. godine taj zahtjev odbio kao neosnovan.
10. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica povredu navedenih prava vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni Zakona o vojsci («Službeni glasnik RS» broj 31/96).
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. st. 1. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4) Protekao je rok za podnošenje apelacije.
12. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u ovom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve djelotvorne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
13. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita osporavanu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je djelotvorni pravni lijek odbačen zbog toga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje nedjelotvornog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 12/01 od 5. maja 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/02).
14. Iz dosadašnje jurisprudencije Ustavnog suda i organa Evropske konvencije slijedi da zahtjevi za zaštitu zakonitosti ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka. Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 49/03 od 17. marta 2004. godine i odluka bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35). U konkretnom slučaju, u skladu sa navedenim, zahtjev za zaštitu zakonitosti je bio nedjelotvoran pravni lijek koji ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije i koji apelantica nije bila dužna iscrpiti prije podnošenja apelacije. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovom predmetu presude Okružnog suda br. U-1/03 i U-40/02 od 26. maja 2003. godine.
15. S obzirom na to da su apelantici presude Okružnog suda br. U-1/03 i U-40/02 od 26. maja 2003. godine uručene prije 4. augusta 2003. godine, kada je podnijela inicijativu za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 9. oktobra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga je Ustavni sud zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presude Okružnog suda br. U-1/03 i U-40/02 od 26. maja 2003. godine.
16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić