Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1117/07 (S. K.)
Odluka donesena 12. 02. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1117/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 1117/07, rješavajući apelaciju Sulje Krajnovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sulje Krajnovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0- Gž-06-000845 od 29. januara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Suljo Krajnović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 16. aprila 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-06-000845 od 29. januara 2007. godine.
2. Iz stanja spisa proizilazi da je Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-501/98 od 1. juna 1998. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-467/99 od 28. jula 1999. godine, odbijen tužbeni zahtjev apelanta i Satke Krajnović kojim su tražili da se utvrdi da je apsolutno ništav ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen 16. aprila 1987. godine, i Benjamin Čorović (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže da mu preda u posjed trećinu kuće u ulici Tešanjska broj 30, uz istovremenu isplatu najamnine za period od 1. maja 1987. godine do 31. maja 1998. godine.
3. Apelant i Satka Krajnović su 4. januara 2000. godine, podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda, broj P-501/98 od 1. juna 1998. godine
4. Općinski sud je rješenjima, broj P-501/98 od 21. marta 2001. godine i broj P-380/02 od 5. juna 2002. godine, odbacio prijedlog za ponavljanje postupka, kao neblagovremen.
5. Općinski sud je rješenjem broj P-886/03-A od 1. februara 2006. godine, odbacio apelantov prijedlog za ispravku svojih rješenja, broj P-501/98 od 21. marta 2001. godine i broj P-380/02 od 5. juna 2002. godine, navodeći u obrazloženju, da je rješenje, broj P-501/98 od 21. marta 2001. godine, ukinuto rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-1000/01 od 5. februara 2002. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku, a rješenje, broj P-380/02 od 5. juna 2002. godine, također ukinuto rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-260/03 od 22. aprila 2003. godine i predmet vraćen na prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da nisu ispunjeni uslovi iz člana 195. u vezi sa članom 336. Zakona o parničnom posupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine ", broj 42/98; u daljnjem tekstu: ZPP).
6. Kantonalni sud je rješenjem, broj 009-0-Gž-06-000845 od 29. januara 2007. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanta i prvostepeno rješenje potvrdio. Kantonalni sud je u obrazloženju osporenog rješenja naveo da su rješenja čija se ispravka traži ukinuta odlukama Kantonlanog suda, dakle ista više ne egzistiraju, te se ne može izvršiti ni ispravka nepostojećih rješenja, pa prema tome ne postoje ni razlozi predviđeni članom 324. ZPP i članom 195. sada važećeg ZPP-a.
7. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
9. Ustavni sud zapaža da je pobijana odluka redovnog suda donesena u postupku rješavanja o prijedlogu za ponavljanje postupka, odnosno rješavanja o prijedlogu za ispravku rješenja u kojem su sudovi ispitivali da li postoje zakonski uslovi za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda, broj P-501/98 od 1. juna 1998. godine, odnosno uslovi za ispravku rješenja kojim je taj zahtjev odbačen kao neblagovremen.
10. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporenih rješenja Općinskog i Kantonalnog suda odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U predmetnom postupku Kantonalni sud je osporenim rješenjem odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv rješenja Općinskog suda kojim je odbačen apelantov prijedlog za ispravku rješenja, broj broj P-501/98 od 21. marta 2001. godine i broj P-380/02 od 5. juna 2002. godine, a kojim rješenjima je odlučivano o apelantovom prijedlogu za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda, broj P-501/98 od 1. juna 1998. godine.
11. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka, odnosno za ispravku rješenja o zahtjevu za ponavljanje postupka. O apelantovom građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravomoćno je odlučeno u parničnom postupku presudom Općinskog suda, broj P-501/98 od 1. juna 1998. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Apelant također navodi da je zbog odbijanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija odluku donesenu u postupku po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, odnosno za ispravku rješenja o tom prijedlogu, u kojem sudovi nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u pravosnažno okončanom parničnom postupku. Također, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić