Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1425/07 (G. G.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1425/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 1425/07, rješavajući apelaciju Gordane Gaćeša, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Gaćeša podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-

1822/05 od 27. februara 2007. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Gaćeša (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Boško Čegar iz Pala, podnijela je 11. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-1822/05 od 27. februara 2007. godine.

2. Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija) je Odlukom broj 402-141-1/1 od 8. juna 1999. godine potvrdila da je apelantkinja 30. aprila 1991. godine bila nosilac stanarskog prava na stanu u Ulici Marijana Baruna (novi naziv: Ulica Hasana Brkića) broj 45/V u Sarajevu (u daljnjem tekstu: sporni stan).

3. Zaključkom Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23/6-372-P-2611/99 od 13. aprila 2005. godine, koji je potvrđen Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-

10064/05 od 28. juna 2005. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantkinjin zahtjev za izvršenje Odluke Komisije broj 402-141-1/1 od 8. juna 1999. godine. U obrazloženju ovog zaključka je navedeno da je apelantkinja 25. februara 2003. godine podnijela zahtjev za izvršenje odluke Komisije od 8. juna 1999. godine, a imajući u vidu da se, u smislu člana 5 stav 2 Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica („Službene novine FBiH“ br. 43/99, 51/00, 56/01 i 24/03, u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju), zahtjev za izvršenje odluke Komisije kom se potvrđuje stanarsko pravo mora da podnese u roku od 18 mjeseci od dana donošenja odluke Komisije, proizilazi da apelantkinja nije u zakonskom roku podnijela zahtjev za izvršenje pomenute odluke.

4. Protiv Rješenja Ministarstva broj 27/02-23-10064/05 od 28. juna 2005. godine apelantkinja je podnijela tužbu Kantonalnom sudu koji je Presudom broj U-1822/05 od 27. februara 2007. godine odbio apelantkinjinu tužbu kao neosnovanu, navodeći da su organi uprave pravilno zaključili da je zahtjev za izvršenje neblagovremeno podnesen, odnosno zahtjev je podnesen nakon isteka roka propisanog članom 5 Zakona o izvršenju.

5. Apelantkinja u apelaciji, u suštini, ponavlja žalbene navode iznesene u upravnom postupku i upravnom sporu, te tvrdi je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na privatni i porodični život iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zapaža da je apelantkinji priznato pravo na povrat stana odlukom Komisije još 8. juna 1999. godine. Međutim, apelantkinja nije sve do 25. februara 2003. godine i 11. maja 2004. godine tražila izvršenje odluke Komisije zbog čega je njen zahtjev za izvršenje odbačen kao neblagovremen, jer je protekao zakonom propisani, prekluzivni rok za podnošenje zahtjeva za izvršenje, propisan članom 5 stav 2 Zakona o izvršenju. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da neblagovremenim podnošenjem zahtjeva za izvršenje odluke Komisije apelantkinja nije koristila djelotvoran pravni lijek, u smislu principa iscrpljivanja pravnih lijekova, te da samim tim nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je apelantkinja propustila da iscrpi sve pravne lijekove moguće prema zakonu zbog čega se apelacija ne može da razmatra.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1425/07 (G. G.) | Sudska praksa | Aktio