Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2348/07 („Sigma CO“ d.o.o. Prijedor)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2348/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 2348/07, rješavajući apelaciju "Sigma CO" d.o.o. Prijedor, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija " Sigma CO " d.o.o. Prijedor podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-794/04 od 13. juna 2007. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Sigma CO“ d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnijela je 16. avgusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-794/04 od 13. juna 2007. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave carina, Carinarnica Novi Grad (u daljnjem tekstu: Carinarnica), 03/1-broj 483-UP-76/7 od 17. marta 2004. godine apelantkinji je za robu, uvozno ocarinjenu po JCI CI Novi Grad broj 141 od 12. januara 2000. godine, utvrđena pravilna carinska osnovica, te su joj obračunate carine i druge uvozne dažbine na tu osnovicu. Na osnovu toga apelantkinja je dužna, zbog prvobitno manje uplaćene carine, da uplati iznos od 6.805,74 KM, od čega carine u iznosu od 6.187,04 KM i dažbine za carinsko evidentiranje u iznosu od 618,70 KM. Postupak naplate navedenih javnih prihoda pokrenut je po službenoj dužnosti, odnosno po predlogu Sektora za suzbijenje krijumčarenja, carinske istrage i obavještavanja Republičke uprave carina Banja Luka broj 03/2-483-915/03 od 4. septembra 2003. godine i dopunom predloga broj 03/2-483-915-2/03 od 24. septembra 2003. godine, jer je kontrolom postupka carinjenja utvrđeno da je apelantkinja prijavila manju vrijednost robe od njene stvarne vrijednosti zbog čega su obračunate i naplaćene uvozne dažbine u znatno manjem iznosu.

3. Nakon toga, Ministarstvo finansija, Republička uprava carina, Banja Luka (sada: Uprava za indirektno oporezivanje BiH; u daljnjem tekstu: tuženi) je Rješenjem 02/1-2 broj: UP/II-106/04 od 21. maja 2004. godine odbilo kao neosnovanu apelantkinjinu žalbu protiv prvostepenog Rješenja 03/1-broj 483-UP-76/7 od 17. marta 2004. godine, pa je apelantkinja, tužbom u upravnom sporu, osporila zakonitost drugostepenog upravnog rješenja.

4. Vrhovni sud je, osporenom Presudom broj U-794/04 od 13. juna 2007. godine, odbio apelantkinjinu tužbu protiv drugostepenog rješenja kao neosnovanu. U obrazloženju presude je navedeno da je u upravnom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i da je na utvrđeno stanje pravilno primijenjen zakon.

5. Apelantkinja smatra da joj je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegoivne i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP 1121/08 od 17. septembra 2008. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci broj broj AP 1121/08 od 17. septembra 2008. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija nije dopustiva, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2348/07 („Sigma CO“ d.o.o. Prijedor) | Sudska praksa | Aktio