Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2576/07 (J. Z.)
Odluka donesena 12. 02. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2576/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-2576/07, rješavajući apelaciju Jadranke Zeljković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jadranke Zeljković podnesena protiv presude Okružnog suda Banja Luka, broj 011-0-U-06-
000941 od 20. jula. 2007. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 18.5/2-P850/06, od 12. oktobra 2006. godine i zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banja Luka, broj 05-050-02-154/02 i 05-
050-02-02-3/05, od 19. oktobra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Jadranka Zeljković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, podnijela je 14. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-U-06-000941 od 20. jula 2007. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 18.5/2-P850/06, od 12. oktobra 2006. godine i zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 05-
050-02-154/02 i 05-050-02-02-3/05, od 19. oktobra 2006. godine.
2. Apelantica je, 22.jula 2002. godine, podnijela zahtjev Odsjeku radi vraćanja u posjed stana u Banja Luci, u ulici Beogradska broj 11, sprat 16, stan broj 82, ukupne površine 82 m2 (u daljnjem tekstu: predmetni stan).
3. Zaključkom Odsjeka broj 05-050-02-154/02 i 05-050-02-02-3/05, od 19. jula 2006. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva broj 18.5/2-P850/06 od 12. oktobra 2006. godine, apelanticin zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana je odbačen kao neblagovremen
4. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-U-06-000941 od 20. jula 2007. godine, odbijena je kaoneosnovana tužba apelantice protiv rješenja Ministarstva, broj 05-050-02-154/02 i 05-050-02-02-
3/05 od 12. oktobra 2006. godne. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je u postupku kojije prethodio donošenju osporenog upravnog akta utvrđeno je apelantica prvostepenom organu podnijela zahtjev za povrat stana 22. jula 2002. godine, dok je prema odredbi člana 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik RS», br. 38/98, 12/99, 31/99, 65/01, 13/02, 64/02, 39/03 I 96/03) krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana na kojimpostoji stanarsko pravo bio 19. april 2000. godine, da su organi uprave pravilno postupili kad su apelanticin zahtjev odbacili kao neblagovremen, te da donošenjem osporenog akta nisu ostvareni razlozi iz člana 10. Zakona o upravnim sporovima (“Službeni glasnik RS” broj 109/05) za poništavanje osporenog akta pa je zbog toga tužba odbijena kao neosnovana.
5. U apelaciji se navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno prava apelantice na dom iz člana
II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava
Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju dakle, nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog zahtjeva za povrat stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U 22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključujeda apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već jesamo formalno van roka podnijela zahtjev za povrat stana, na temelju kojeg organi uprave i redovni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić