Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2589/07 (M. G.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2589/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 2589/07, rješavajući apelaciju Mirsada Grebića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Grebića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U-315/05 od 27. februara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirsad Grebić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa advokat Sulejman Hadžibegović iz Sarajeva, podnio je 17. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-315/05 od 27. februara 2007. godine.

2. Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) je donijela Zaključak, broj 23/5-372-3563/99 od 12. januara 2005. godine, kojim je odbacila, kao neblagovremen, apelantov zahtjev za povrat stana u posjed u ulici Grada Bakua broj 5. u Sarajevu podnesen 4. oktobra 1999. godine.

3. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv prvostepenog zaključka Uprave, Ministarstvo je donijelo Rješenje, broj 27/02-23-2854/05 od 3. marta 2005. godine, kojim je žalbu apelanta odbilo kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja, Ministarstvo je navelo da je prvostepeni upravni organ pravilno utvrdio da je predmetni stan proglašen trajno napuštenim rješenjem Gradskog sekreterijata za stambene poslove Grada Sarajeva, broj 14710-372-9730/96 od 2. avgusta 1996. godine, te da nije bio oštećen ili uništen. S tim u vezi, Ministarstvo je zaključilo da je, na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostepeni organ pravilno primijenio odredbe člana 5. stava 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 55/01, 15/02, 24/03, 29/03-u daljnjem tekstu: Zakon) kada je, kao neblagovremen, odbacio apelantov zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana od 4. oktobra 1999. godine, kojeg je apelant prema navedenom zakonu bio dužan podnijeti do 4. jula 1999. godine.

4. Kantonalni sud je Presudom, broj U-315/05 od 27. februara 2007. godine, odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da je osporeno drugostepeno rješenje Ministarstva broj 27/02-23-2854/05 od 3. marta 2005. godine doneseno na pravilan i zakonit način, te da su upravni organi, pravilno utvrdivši da se radilo o trajno napuštenom predmetnom stanu, primijenili zakonske odredbe iz člana 5. stav 1. i odbacili apelantov zahtjev za povrat stana kao neblagovremen.

5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Kantonalnog suda, broj U-315/05 od 27. februara 2007. godine, povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zapaža da, u konkretnom slučaju, nadležni organi uprave i Kantonalni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za povrat predmetnog stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00 od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj AP-25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem zahtjeva, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio zahtjev za povrat stana, na temelju kojeg organi uprave i redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2589/07 (M. G.) | Sudska praksa | Aktio