Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2645/07 (B. M.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2645/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 2645/07, rješavajući apelaciju Božice Milićević, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Božice Milićevićpodnesena zbog neodlučivanja Kantonalne komisije za implementaciju člana 143 Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine Ministarstva za rad i socijalnu politiku Tuzlanskog kantona zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Božica Milićević (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Petrova podnijela je 26. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neodlučivanja Kantonalne komisije za implementaciju člana 143 Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine Ministarstva za rad i socijalnu politiku Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija).

2. Apelantkinja je bila zaposlena u DD «Olimp» Gračanica do početka rata u Bosni i Hercegovini. Nikada nije dobila rješenje o prestanku radnog odnosa. Apelantkinja je 2. februara 2002. godine podnijela poslodavcu zahtjev za uspostavljanje radnopravnog statusa, u skladu sa članom 143 Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 43/99, 32/00 i 29/03, u daljnjem tekstu: Zakon o radu). Ali, pošto nije dobila odgovor, podnijela je žalbu Kantonalnoj komisiji. Kantonalna komisija je Zaključkom broj 09/4-34-1046/01-I od 4. decembra 2007. godine odbacila apelantkinjinu žalbu-zahtjev za uspostavljanje radnopravnog statusa kao neblagovremenu. U obrazloženju ovog zaključka je navedeno da je apelantkinja žalbu podnijela 13. februara 2001. godine, a da je članom 143a Zakona o radu propisano da se žalbe podnose u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona o radu, dakle, do 6. decembra 2000. godine. Prema tome, apelantkinjina žalba je neblagovremena.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

4. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

5. U konkretnom slučaju apelantkinja je imala mogućnost da, u skladu sa članom 143a Zakona o radu, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu tog zakona podnese žalbu Kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143 Zakona o radu, što je apelantkinja propustila da učini. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

6. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2645/07 (B. M.) | Sudska praksa | Aktio