Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3148/07 (S. M.)
Odluka donesena 12. 02. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3148/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3148/07, rješavajući apelaciju Stane Mimić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stane Mimić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-
000 605 od 25. septembra 2007. godine, i Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj Gž-408/05 od 9. marta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Stana Mimić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Milića, podnijela je 20. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 605 od 25. septembra 2007. godine, i Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-408/05 od 9. marta 2006. godine.
2. Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-21/05 od 1. jula 2005. godine, poništeno je kao nezakonito Rješenje Akcionarskog društva „Boksit“ Milići (u daljnjem tekstu: tuženi), broj I-A-01-1011/98 od 30. marta 1998. godine i utvrđeno da je pravno valjana Odluka Upravnog odbora tuženog, broj UO-VI-9-3/98 od 15. maja 1998. godine, te da je tuženi obavezan vratiti apelanticu na posao u roku od 15 dana po donošenju prvostepene presude, pod prijetnjom izvršenja. U dijelu koji se odnosi na isplatu ličnog dohotka od dana upućivanja apelantice na čekanje do dana povratka na posao, sa zakonskom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev apelantice je odbijen, a u tužba je odbačena u dijelu koji se odnosi na naknadu materijalne štete.
3. Drugostepenom presudom Okružnog suda, broj Gž-408/05 od 9. marta 2006. godine, žalba tuženog podnesena protiv prvostepene presude Osnovnog suda od 1. jula 2005. godine je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice da se vrati na posao, dok je u ostalom dijelu žalba tuženog odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Okružni sud je istom presudom odbio žalbu apelantice kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio u dijelu kojim je njen tužbeni zahtjev odbijen, kao i u dijelu u kojem je njena tužba odbačena kao nedopuštena.
4. Odlučujući o reviziji izjavljenoj 12. aprila 2006. godine protiv drugostepene presude Okružnog suda od 9. marta 2006. godine, Vrhovni sud Republike Srpske je donio Rješenje, broj 118-
0-Rev-06-000 605 od 25. septembra 2007. godine, kojim je reviziju apelantice odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema odredbama Zakona o parničnom postupku Republiku Srpske („Službeni glasnik“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07-u daljnjem tekstu ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM (član 237. stava 3.); da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3.); da se kao vrijednost spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (član 316. stav 2.); da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev (član 316. stav 3.). Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe i činjenicu da je apelantica podneskom od 21. marta 2005. godine, izjašnjavajući se o ispravci i dopuni tužbe, navela da je „vrijednost spora iznos zakinute plate koju je izračunao sudski vještak i koja je realizovana u izvršnom postupku“, dok je u uvodnom dijelu podneska naznačila da je „sporedna stvar: zakinuta plata u iznosu od 3.196, 56 KM, Vrhovni sud je zaključio da je vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u ovoj pravnoj stvari iznos od 3.196, 56 KM, te da ne ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, kao i da po ocjeni Vrhovnog suda odlučivanje o reviziji apelantice nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. S obzirom na naprijed navedeno, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci rješenja.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-
000 605 od 25. septembra 2007. godine, i Presudom Okružnog suda, broj Gž-408/05 od 9. marta 2006. godine, povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelantica je protiv Presude Okružnog suda, broj Gž-408/05 od 9. marta 2006. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 605 od 25. septembra 2007. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda, broj Gž-408/05 od 9. marta 2006. godine.
9. Ustavni sud zapaža da iz spisa predmeta nije moguće zaključiti sa sigurnošću tačan datum kada je apelantica primila Presudu Okružnog suda, broj Gž-408/05 od 9. marta 2006. godine, ali da, s obzirom da je protiv predmetne presude apelantica izjavila 12. aprila 2006. godine reviziju Vrhovnom sudu, a da je apelacija podnesena Ustavnom sudu 20. novembra 2007. godine, proizlazi da je očigledno da je predmetna presuda Okružnog suda apelantici uručena prije 12. aprila 2006. godine, te da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić