Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-316/07 (R. J.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-316/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 316/07, rješavajući apelaciju Rajke Jurošević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajke Jurošević podnesena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini, broj 012-0-Gž-06-

000 177 od 13. novembra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini, broj P-535/05 od 5. januara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Rajka Jurošević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, koju zastupa Ozrenka Jakšić, advokat iz Zvornika, podnijela je 16. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 012-0-Gž-06-000 177 od 13. novembra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-535/05 od 5. januara 2006. godine.

2. Apelantica je od 1986. godine bila zaposlena u Osnovnom sudu u Zvorniku na neodređeno vrijeme. Prijavila se na konkurs za prijem u radni odnos na više radnih mjesta oglašenih u konkursu za prijem radnika Ministarstva Pravde Republike Srpske, Osnovni sud u Zvorniku od 16. juna 2004. godine, ali po provedenoj konkursnoj proceduri nije primljena ni na jedno radno mjesto.

3. Odlukom Predjsednika Osnovnog suda u Zvorniku broj Su 411/2004 od 17. jula 2004. godine prestao joj je radni odnos počevši od 31. jula 2004. godine zbog organizacionih i ekonomskih promjena u procesu reorganizacije i reforme u sudovima

4. Apelantica je na navedenu odluku uložila prigovor 26. jula 2004. godine, koji je odbijen rješenjem predsjednika suda broj 411/2004 od 13. septembra 2004. godine

5. Apelantica je 16. maja 2005. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu radi zaštite prava iz radnog odnosa.

6. Presudom Osnovnog suda, broj P-535/05 od 5. januara 2006. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Okružnog suda, broj 012-0-Gž-06-000 177 od 13. novembra 2006. godine, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelantice radi poništenja kao nezakonitog konkursa za prijem radnika Ministarstva Pravde Republike Srpske, Osnovni sud u Zvorniku (u daljnjem tekstu: tuženi) od 16. juna 2004. godine, poništenja odluka i rješenja predsjednika suda od 17. jula 2004. godine, te odluke od 2. augusta 2004. godine i vraćanja apelantice na posao uz isplatu plata i regresa s kamatama i troškovima postupka, i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

7. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da se blagovremenost i dopuštenost tužbe u radnom sporu ima cijeniti u odnosu na vrijeme kada je povreda prava učinjena, odnosno kada je tužilac saznao za tu povredu i kada je objektivno mogao preduzeti odgovarajuće mjere radi zaštite svojih prava. Okružni sud je istakao da je nesporno da je apelantica za povredu prava, čiju zaštitu tužbom traži, saznala najkasnije u trenutku podnošenja prigovora tj. 26. jula 2004. godine, a da prema rokovima iz člana 37. Zakona o radnim odnosima u državnim organima («Službeni glasnik RS» br. 11/94, 6/97 i 96/03), rok za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari je istekao zaključno sa 27. augustom 2004. godine (rok od 15 dana u kome je funkcioner dužan odlučiti po prigovoru + rok od 15 dana propisan za podnošenje tužbe za slučaj da funkcioner u ostavljenom roku ne odluči o prigovoru, ili ako odluči nezadovoljavajućom odlukom za podnosioca prigovora), a kako je apelantica tužbu podnijela 16. maja 2005. godine, ista je nedozvoljena. Okružni sud je naveo da je odsustvo procesne pretpostavke iz člana 37. stav 6. Zakona o radnim odnosima u državnim organima u konkretnom slučaju iziskivalo potrebu da se, primjenom člana 67. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) tužba odbaci, umjesto što je tužbeni zahtjev odbijen, ali, po mišljenju ovog suda, ovo ne čini osporenu presudu nezakonitom, jer se zbog prirode sporne stvari u oba slučaja radi o okončanju spora sa istim pravnim posljedicama.

8. Apelantica se žali da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju apelantica osporava presudu Okružnog suda, broj 012-0-Gž-06-000 177 od 13. novembra 2006. godine, kojom je odbijena žalba protiv presude Osnovnog suda, broj P-

535/05 od 5. januara 2006. godine, iz razloga što apelantica nije podnijelu tužbu nadležnom sudu u zakonom propisanom roku.

12. Dakle, Okružni sud nije raspravljao o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelantice, već je tužba odbijena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Okružni sud je, potvrđujući prvostepenu presudu, ukazao da je prvostepeni sud umjesto što je odbio trebao tužbu odbaciti kao neblagovremenu, ali da zbog istih pravnih posljedica sporne pravne stvari to prvostepenu presudu ne čini nezakonitom. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-316/07 (R. J.) | Sudska praksa | Aktio