Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3242/07 (S. Š.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3242/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-3242/07, rješavajući apelaciju Seada Šašivarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Seada Šašivarevića, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 118-0-Rev-07-000 691 od 16. oktobra 2007. godine, Presude Okružnog suda Banja Luka, broj 011-0-Gž-06-001 065 od 16. marta 2007. godine i Presude Osnovnog suda Banja Luka, broj P-

1409/02 od 31. marta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sead Šašivarević, (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banja Luke, podnio je 29. novembra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) , broj 118-0-Rev-07-000 691 od 16. oktobra 2007. godine, Presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-

06-001 065 od 16. marta 2007. godine i Presude Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-1409/02 od 31. marta 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-1409/02 od 31. marta 2006. godine, apelant je odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio utvrđivanje pravne valjanosti ugovora o korištenju stana zaključenog između apelanta i SIZ-a stanovanja Banja Luka (u daljnjem tekstu: prvotuženi), na osnovu kojeg je apelant postao nosilac stanarskog prava na stanu u Banja Luci, te da se naloži Desanki Stajčić (u daljnjem tekstu: drugotužena) iseljenje iz predmetnog stana, uz utvrđenje da je ugovor o otkupu predmetnog stana zaključenog između Fabrike obuće ''Bosna obuća'' a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Radenka Stajčića ništav. Istom presudom prvostepeni sud se oglasio nenadležnim u dijelu koji se odnosi na predaju u posjed, te je tužitelj obavezan da drugotuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 KM u roku od 30 dana, dok je sa ostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka drugotužena odbijena.

3. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001 065 od 16. marta 2007. godine, žalba apelanta je uvažena, te je prvostepena presuda ukinuta u dijelu kojim je odbijen zahtjev apelanta da se utvrdi ništavost ugovora o otkupu stana zaključenog između prvotuženog i Radenka Stajčića, te se u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak. Povodom žalbe apelanta, a po službenoj dužnosti, rješenje kojim se prvostepeni sud oglasio apsolutno nenadležnim je ukinuto. U preostalom dijelu žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u preostalom odbijajućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu i dosuđujućem dijelu o troškovima parničnog postupka.

4. Apelant je, izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001 065 od 16. marta 2007. godine, koja je Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 691 od 16. oktobra 2007. godine, odbačena kao nedopuštena. Vrhovni sud je podsjetio da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu Zakon o parničnom postupku) propisano da ravizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U vezi sa tim, Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela osporene presude iznosi 400,00 KM, odnosno ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. Zakona o parničnom postupku, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv Presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001 065 od 16. marta 2007. godine izjavio reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 691 od 16. oktobra 2007. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001 065 od 16. marta 2007. godine.

9. S obzirom na to da je apelantu 4. aprila 2007. godine, uručena Presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001 065 od 16. marta 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 29. novembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3242/07 (S. Š.) | Sudska praksa | Aktio