Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3769/08 (S. A.)
Odluka donesena 12. 02. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3769/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3769/08, rješavajući apelaciju Saliha Alića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saliha Alića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-U07-000 270 od 30. septembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Salih Alić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 5. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonlni sud), broj 004-0-U07-000 270 od 30. septembra 2008. godine.
2. Rješenjem Inspektora Kantonalnog poreznog ureda Zenica, broj 10-4/01-15-2-798-02/04 od 24. jula 2004. godine, utvrđene su apelantu, vlasniku SZR «INOX-AL» Zenica, dodatne porezne obaveze dospjele za prijavu, u ukupnom iznosu od 22.345,17 KM.
3. Rješenjem Porezne uprave – Kantonalni porezni ured Zenica, broj 10-4/01-15-2-798-02/Ž/04 P od 8. juna 2006. godine, djelimično je uvažena žalba apelanta protiv rješenja Inspektora Kantonalnog poreznog ureda u Zenici, broj 10-4/01-15-2-798-02/04 od 24. jula 2004. godine, u dijelu utvrđivanja obaveza poreza na promet proizvoda, tako da je smanjen iznos naveden pod rednim brojem 11. dispozitiva prvostepenog rješenja, za koliko su smanjene i ukupne dodatno utvrđene porezne obaveze, koje prema ovom rješenju iznose 22.322,82 KM, dok je u ostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana.
4. Federalno ministarstvo finansija je rješenjem, broj 07-15-706/06 od 21. maja 2007.godine, odbilo je kao neosnovanu žalbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Porezne uprave – Kantonalni porezni ured Zenica, broj 10-4/01-15-2-798-02/Ž/04 P od 8. juna 2006. godine.
5. Kantonalni sud je donio presudu, broj 004-0-U07-000 270 od 30. septembra 2008. godine, kojom je kao neosnovanu odbio tužbu apelanta radi poništenja rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj 07-15-706/06 od 21. maja 2007.godine. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su upravni organi postupili pravilno kad su apelantu utvrdili dodatnu poreznu obavezu, pri čemu su u osporenom rješenju dati valjani razlozi zašto je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja porezne uprave Kantonalnog ureda odbijena.
6. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o apelantovoj obavezi da uplati javne prihode po osnovu poreznih obaveza, popisanih poreznim zakonodavstvom, te će najprije utvrditi da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta. Ustavni sud se poziva na ustaljenu praksu Ustavnog suda, kao i praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, po kojoj se smatra da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schouten i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju apelant ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, u postupku koji se tiče primjene poreskog zakonodavstva, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava (vidi, Ustavni sud, dluka broj AP-547/03 od 26. avgusta 2004. godine). Budući da u apelantovom slučaju, Ustavni sud nije našao da postoji zloupotreba prava, slijedi da su navodi apelanta inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine, u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
9. Što se tiče prigovora da je došlo do povrede prava na imovinu, Ustavni sud naglašava da je ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, kao što je bilo u ovom slučaju (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, broj 8/02 i mutatis mutandis odluku o dopustivosti, AP-669/03, od 17. marta 2004. godine). Shodno tome, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu se, također, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić