Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3781/08 (I. A.)
Odluka donesena 12. 02. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3781/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3781/08, rješavajući apelaciju Ibrahima Alagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibrahima Alagića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-Gž-
08-001285 od 28. oktobra 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Bihaću, broj P-664/02 od 4. jula 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Ibrahim Alagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Emira Imširević, advokat iz Bihaća, podnio je 6. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-Gž-08-001285 od 28. oktobra 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-664/02 od 4. jula 2008. godine.
2. Apelant je, 25. juna 2002. godine, Općinskom sudu podnio tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Unsko Sanskog Kantona, Kantonalnog ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida (u daljnjem tekstu: drugotuženi), sa zahtjevom da mu se isplati iznos od 3.719,00 KM po osnovu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u FBiH za period od 1. juna 1996. godine do 31. jula 1998. godine, iznos od 1.144,00 KM po osnovu neisplaćene invalidnine za period od 1. augusta 1998. godine do 31. marta 1999. godine i iznos od 2.056,00 KM po osnovu neisplaćenog materijalnog obezbjeđenja za period od 1. augusta 1998. godine do 31. marta 1999. godine, sa pripadajućom kamatom i troškovim spora. Apelant je u tužbi naveo da je po osnovu vojnog invaliditeta ostvario pravo na invalidninu i izuzetno materijalno obezbjeđenje, te da je tužena iznose koje potražuje tužbom pretvorila u certifikate umjesto da je izvršila isplatu u gotovom novcu.
3. Općinski sud se rješenjem, broj P-664/02 od 4. jula 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-08-001285 od 28. oktobra 2008. godine, oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukinuo sve provedene radnje i apelantovu tužbu odbacio.
4. U apelaciji je navedeno da je apelant, 10. novembra 2008. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-08-001285 od 28. oktobra 2008. godine, i da je postupak po reviziji u toku.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija). U suštini, povredu prava na imovinu, apelant vidi u činjenici što mu tužena nije isplatila invalidnidne i materijalno obezbjeđenje, koje su mu utvrđene rješenjem tužene, a što se vidi i iz obračuna certifikata Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu općine Bihać od 15. maja 2001. godine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
9. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpi sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić