Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-44/07 (F. B.)
Odluka donesena 12. 02. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-44/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-44/07, rješavajući apelaciju Faruka Begića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Faruka Begića, podnesena protiv Rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona br. 08-04/1-2-34-4-1269-3/02 od 2. aprila 2002. godine i 08-04/1-2-344-1269-1/02 od 18. marta 2002. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Faruk Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je, 3. januara 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) br. 08-04/1-2-34-4-1269-3/02 od 2. aprila 2002. godine i 08-04/1-2-344-1269-1/02 od 18. marta 2002. godine.
2. Rješenjem Ministarstva broj 08-04/1-2-344-1269-1/02 od 18. marta 2002. godine, apelantu je kao službeniku Ministarstva, raspoređenom na poslovima i zadacima radnog mjesta komandir Odjeljenja u Jedinici policije za podršku, Sektor policije, Uprava policije, prestao radni odnos u Ministarstvu zbog oduzimanja ovlaštenja za vršenje policijske dužnosti od strane komesara International Police Task Force (u daljnjem tekstu: IPTF).
3. Apelant je protiv prvostepenog rješenja o prestanku radnog odnosa broj 08-04/1-2-344-1269-
1/02 od 18. marta 2002. godine podnio prigovor, koji je odbijen kao neosnovan Rješenjem Ministarstva broj 08-04/1-2-34-4-1269-3/02 od 2. aprila 2002. godine i prvostepeno rješenje je potvrđeno.
4. U pouci o pravnom lijeku drugostepenog rješenja je navedeno da je predmetno rješenje konačno i da protiv istog nije dopušten prigovor, ali da se protiv tog rješenja može u roku od 30 dana od dana prijema rješenja tužbom pokrenuti spor pred Općinskim sudom u Zenici. Apelant je naveo da nije pokretao sudski postupak za zaštitu svojih prava iz razloga što je Vencijanska komisija pri Vijeću Evrope zaključila da „bosanski sudovi niti bilo koja bosanska vlast nije kompetentna da ponovo pregleda ili poništi odluke decertifikacije“, kao i zbog toga što nije imao novčana sredstva za pokretanje takvog postupka.
5. Apelant tvrdi da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u uživanju prava na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i pravo na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Naime, apelant smatra da je u njegovom slučaju IPTF postupao suprotno članu 2. tačka 5. Aneksa 11 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i da mu radni odnos nije prestao u skladu sa Zakonom o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, te da su shodno tome osporena rješenja nezakonita.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
7. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP 3352/06 od 18. decembra 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci broj AP 3352/06 od 18. decembra 2008. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija nije dopustiva jer nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić