Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-482/07 (M. G.)
Odluka donesena 12. 02. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-482/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 482/07, rješavajući apelaciju Momira Grahovca, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Momira Grahovca podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-386/04 od 5. decembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Doboju broj Gž-424/03 od 18. avgusta 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Modriči broj Rs-11/2002 od 2. aprila 2003. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Momir Grahovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Modriče, koga zastupa Ilija Andrić, advokat iz Modriče, podnio je 29. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-386/04 od 5. decembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-424/03 od 18. avgusta 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-11/2002 od 2. aprila 2003. godine. Apelant je 19. aprila 2007. godine dopunio apelaciju.
2. Presudom Osnovnog suda broj Rs-11/2002 od 2. aprila 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-424/03 od 18. avgusta 2004. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, bliže opisan u dispozitivu prvostepene presude.
3. Apelant je protiv Presude Okružnog suda broj Gž-424/03 od 18. avgusta 2004. godine izjavio reviziju, koju je Vrhovni sud odbio Presudom broj Rev-386/04 od 5. decembra 2006. godine.
4. Apelant se žali da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo i povrijeđena pravila postupka zbog čega je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja i na zaštitu od nezaposlenosti iz člana 23 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Apelant navodi povredu prava iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Imajući u vidu ovakve apelantove navode, Ustavni sud podsjeća da, u pogledu primjene Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, ova deklaracija nije pravno obavezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 17/00od 4. maja 2001. godine, tačka 22, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 17/01). Ustavni sud ukazuje da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja se, prema članu II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, te da Ustavni sud ne razmatra eventualne povrede prava prema Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima. Budući, dakle, da prava iz člana 23 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, na koja se apelant u konkretnom slučaju poziva, nisu zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, niti dodatnim sporazumima o ljudskim pravima iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić