Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1487/07 (S. G.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1487/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-1487/07, rješavajući apelaciju Sabire Grbić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sabire Grbić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-

001 080 od 13. marta 2007. godine, Rješenja Okružnog suda Doboj, broj Gž-537/05 od 17. augusta 2006. godine i Presude Osnovnog suda Doboj, broj Rs-15/03 od 4. maja 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Sabira Grbić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Teslića, podnijela je 22. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-001 080 od 13. marta 2007. godine, Rješenja Okružnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-

537/05 od 17. augusta 2006. godine i Presude Osnovnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-15/03 od 4. maja 2004. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj Rs-15/03 od 4. maja 2004. godine, utvrđeno je da apelantici nije prestao radni odnos tokom 1992. godine kod Osnovnog suda Teslić (u daljnjem tekstu: tuženi), pa je tuženi obavezan apelantici uspostaviti sva prava iz radnog odnosa od 31. augusta 1992. godine, kao datuma odjave apelantice sa PIO i zdravstvenog osiguranja, pa do 1. marta 2001. godine kao dana povratka na posao, sve u roku od 15 dana od dana presuđenja, pod prijetnjom izvršenja, uz odbijanje zahtjeva apelantice za naknadu troškova postupka.

3. Nezadovoljan prvostepenom presudom tuženi je izjavio žalbu Okružnom sudu, koji je Rješenjem, broj Gž-537/05 od 17. augusta 2006. godine, prvostepenu presudu ukinuo a tužbu apelantice odbacio, te je apelantica obavezana da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 KM u roku od 15 dana po prijemu rješenja, pod prijetnjom izvršenja. U obrazloženju Rješenja Okružnog suda ističe se, da je apelantica na osnovu člana 80. stav 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa («Službeni glasnik SFRJ» br. 60/89 i 42/90), imala pravo da poslodavcu podnese zahtjev u pismenoj formi radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, kao i pravo prigovora protiv odluka koje poslodavac donese, a taj prigovor u smislu stava 2. ovog zakona podnosi se u roku od 15 dana od dana uručenja odluke ili saznanja o povredi prava. Dakle, u smislu prethodno izraženog stava nedostavljanje rješenja o prestanku radnog odnosa nije ometalo apelanticu da iskoristi internu zaštitu pred nadležnim organom, niti joj je nepodnošenje prigovora za istu omogućilo da u neograničenom roku zatraži zaštitu svojih prava, jer se radi o prekluzivnim rokovima, a apelantica je tužbu podnijela tek sedam godina po prestanku radnog odnosa, odnosno 29. juna 1999. godine.

4. Protiv Rješenja Okružnog suda, broj Gž-537/05 od 17. augusta 2006. godine apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-001 080 od 13. marta 2007. godine odbio reviziju apelantice kao neosnovanu.

5. Apelantica smatra da je na ovaj način povrijeđeno njeno pravo pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz člana 6. stav 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt) i iz člana

14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Rješenjem Okružnog suda, broj Gž-537/05 od 17. augusta 2006. godineodbačena je apelanticina tužba kao neblagovremena. Dakle, sud nije meritorno odlučio u konkretnom slučaju o zaštiti prava iz radnog odnosa, već je ista odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelantica prethodno nije zatražila internu zaštitu svojih prava kod poslodavca u zakonom propisanom roku, čime je apelantica izgubila pravo na sudsku zaštitu. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za internu zaštitu prava iz radnog odnosa kod poslodavca, čime bi ostvarila mogućnost za sudsku zaštitu i donošenje meritorne odluke o njenom zahtjevu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelantica, propustom da prethodno zatraži internu zaštitu prava iz radnog odnosa kod poslodavca, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1487/07 (S. G.) | Sudska praksa | Aktio